Zanatski centar Brčko. Foto: UDIK
Iz Udruženja podsjećaju da su, nakon 25. maja 2023, polovinom marta ove godine istu inicijativu uputili gradonačelniku i predsjedniku Skupštine Brčko distrikta, te na adrese pet skupštinskih komisija, ali odgovor još nisu dobili.
Na ulazu u Zanatski centar, kako se navodi u saopćenju UDIK-a, Goran Jelisić je likvidirao nesrpske civile, a 7. maja 1992. godine beogradski fotoreporter Bojan Stojanović na tom mjestu je dokumentovao ubistva Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića.
“Fotografije su postale dokaz ratnih zločina u Bosanskoj Posavini. No, iako se radi o prepoznatljivim slikama i lokaciji u strogom centru grada, odgovor Skupštine Brčko distrikta još uvijek nismo zaprimili”, navodi se u saopćenju ove organizacije, koja će s porodicama ubijenih civila Muzurović i Kršo sutra obići mjesto zločina.
Tim činom će, kako su rekli, nakon 32 godine srodnicima prvi put biti omogućeno da na mjestu egzekucije njihovih najmilijih polože cvijeće i zajedno ih se sjete, te da od vlasti Brčko distrikta BiH zatraže podizanje spomen-ploče.
“Tužno je da porodice ubijenih civila nisu do sada imale priliku da odaju počast na mjestu ubistva njihovih najmilijih. No, ipak nije iznenađujuće s obzirom na dosadašnje politike sjećanja i propuste u procesu suočavanja s prošlošću. Zbog toga i nastojimo da kroz ovu inicijativu komemorisanja skrenemo pažnju na važnost obilježavanja pomenute lokacije”, kaže za Detektor Edvin Kanka Ćudić, osnivač i koordinator UDIK-a.
“Poznato je da su na tom mjestu ubijani i drugi civili, ali su fotografije egzekucije Hajrudina Muzurovića i Huseina Krše obišle svijet i postale važan materijal za razumijevanje konteksta ratnih dešavanja u Brčkom. Naposljetku je bitno i zbog činjenice da su te fotografije pomogle u dokumentovanju ratnih zločina u Brčkom. Da nije bilo tih fotografija, možda nikada ne bismo bili dovoljno svjesni o razmjerama etničkog čišćenja ovog grada”, kaže Ćudić, koji smatra da bi “lokalna vlast trebala ispraviti nepravdu zanemarivanja ove lokacije te je, zbog mladih, obilježiti odgovarajućom spomen-pločom”.
Gorana Jelisića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio na 40 godina zatvora u svojstvu stražara logora “Luka” zbog zločina protiv čovječnosti, a kaznu izdržava u Italiji. Zbog zločina u Brčkom, u MKSJ-u je na 18 godina zatvora osuđen Ranko Češić, nekadašnji pripadnik Teritorijalne odbrane i specijalnog policijskog voda u tom gradu.
Udruženje logoraša Brčko distrikta će sutra u krugu nekadašnjeg logora “Luka” obilježiti Dan logoraša, a kroz ovaj objekat je, prema njihovim procjenama, prošlo više od 3.000 osoba, dok je između 180 i 200 ljudi ubijeno i bačeno u Savu, ili u udaljene masovne grobnice.
Amir Didić, predsjednik Udruženja logoraša Brčko distrikta, prisjeća se kako je 19. maja 1992. bio zarobljen u selu Mirosavci i odveden u policiju, odakle je prebačen u “Luku”, gdje je proveo dva mjeseca.
“Bio sam konstantno premlaćivan. Ja i Andrija Tufegdžić smo najgore prošli. Bili smo tučeni i mučeni. Oni su nas bacili iza, kod kancelarija. Bili smo se ucrvali i otpisali su nas. Nekako smo preživjeli i odatle prebačeni u logor ‘Batković’, gdje sam proveo tri mjeseca”, priča Didić.
Kaže da, poput brojnih drugih logoraša, nije zadovoljan radom pravosudnih institucija u ovome gradu. Podsjeća da su za zločine u Brčkom osuđeni bivši policajci Dragan Živković “Travolta” i Branko Pudić, na kazne zatvora u trajanju od jedne godine – koje su otkupili.
U Detektorovoj bazi Sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH se navodi da su srpske snage od početka maja 1992. pa nadalje u Brčkom zatočavale uglavnom bošnjačke i hrvatske civile na 14 lokacija, između ostalog u zgradi Stanice javne bezbjednosti, preduzeću “Laser”, sportskoj dvorani “Partizan”, restoranu “Vestfalija”, fudbalskom stadionu, osnovnoj školi u Lončarima, prodavnici zemljoradničke zadruge “Pelagićevo”, džamiji u Kolobarama, hotelu “Posavina”, bolnici u Brčkom i Vatrogasnom domu.
