Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.
Đuro Matuzović. Foto: BIRN BiH

Odbrana nastoji vojnim dokumentima iz 1992. dokazati da je Matuzović kao komandant 106. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bio u lancu komandovanja i subordinacije.

“Đuro Matuzović je imao iznad sebe pretpostavljene”, kazao je branilac Vlado Adamović.

Prema njegovim riječima, jedan od krucijalnih dokaza je akt iz 31. avgusta 1993. u kojem se navodi da se po zapovijesti komandanta slavonskog bojišta predaje komanda s Hrvatske vojske na HVO.

Dokumenti Uprave Vojne policije, kako je rekao Adamović, dokazuju da je lanac komandovanja Vojnom policijom bio potpuno odvojen od brigada, te da je ona bila u okviru sigurnosnog sektora.

Odbrana je uložila dokumente iz kojih je, kako je rečeno, vidljivo šta je radio Matuzović i da se nije bavio sigurnosnim pitanjima, kao i da nije izdavao naredbe Vojnoj policiji. Adamović je ukazao na dokument od 30. maja 1992. o formiranju 106. brigade, u čiji sastav ulaze bojne i izviđački vod.

“Nema Vojne policije u formiranju brigade. Zašto? Zato što ima samostalna jedinica koja je egzistirala prije formiranja brigade”, kazao je branilac.

Rekao je da naredba Matuzovića o preuzimanju srpskih zarobljenika nije sprovedena i da je njih preuzela Vojna policija.

Adamović se osvrnuo i na dokument sigurnosne službe iz februara 1993. navodeći da on ukazuje na haotično stanje u ratu, uključujući “šverc i trgovanje zarobljenicima i leševima”. Branilac je kazao da je pomoćnik Matuzovića bio brat komandira Vojne policije Pere Vincetića i da ga je štitio.

Branilac je naveo da su određena lica bila pritvarana zbog kršenja propisa, a da je postojala izolacija određenih lica, za koju Matuzović nije bio nadležan. Kada je optuženi jednom sa Crvenim krstom posjetio prostor za izolaciju, kako je naveo Adamović, to je učinio po naredbi pretpostavljenih sa isturenog komandnog mjesta.

Odbrana je takođe uložila dokaze kojima nastoji pokazati da zatvorena lica na području Orašja nisu bili civili, kao što se tvrdi u optužnici, već da su bili zarobljenici, i da su protiv njih vođeni postupci zbog oružane pobune. Uložene su krivične prijave protiv viša lica.

“Masa ljudi pominjanih u ovoj sudnici zatočeni su kao ratni zarobljenici”, rekao je Adamović, dodavši da je postupke protiv njih vodila Vojna policija, a ne komanda.

Tužilac Milanko Kajganić prigovorio je na autentičnost dijela uloženih dokaza jer su u kopiji ili bez potpisa. Za nekoliko dokaza naveo je da ih Odbrana pogrešno interpretira.

Matuzović je optužen s Ivom i Tadom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.

Suđenje se nastavlja 24. aprila.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao