Ruže u hladno martovsko jutro simbolično za reintegraciju Grbavice

Mediha Tafro je četiri godine rata provela sa suprugom u stanu na Grbavici. Za to vrijeme nijednom nije vidjela svoju djecu, koja su prije uspjela napustiti ovo naselje, niti je znala za njihovu sudbinu.

“Živjeli smo u strahu. Vojska je često ulazila u stan. Eto ih, dođu, kažu: ‘Peci kafu.’ I ja, šta ću, pečem. U pola noći smo vrata morali držati otvorena”, priča Tafro i dodaje da je njenom suprugu zbog te situacije ozbiljno narušeno zdravlje.

Dok stoji na Mostu Suade i Olge, priča nam kako je sedmicu prije reintegracije istjerana iz svog stana, u koji se kasnije vratila.

“Četiri godine nisam smjela pogledati Miljacku. Kada sam prelazila na mostu dolje da nas pregledaju, ja sam samo oko bacila da vidim Miljacku. Vratila sam se nakon rata u devastiran stan, i sve je bilo odneseno. Ne ponovilo se”, njena je poruka.

Aziz Pamuk, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice reintegracije Grbavice, kaže kako je 236 osoba ubijeno dok je ovo naselje bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Od toga broja 65 je žena.

“Ekshumirani su posmrtni ostaci 185 osoba. Jedan dio pronađen je na Petrovićkoj krivini, u jednoj masovnoj grobnici. Određen broj ljudi nađen je u groblju u Miljevićima. Još tragamo za 50 nestalih osoba, od kojih je osam žena”, kaže Pamuk i navodi da nijedna od žrtava nije pripadala vojnim formacijama.

Na hladnom martovskom suncu, ruže u Miljacku s mosta simbolično su bacila djeca iz osnovnih škola s područja Općine Novo Sarajevo, na taj način obilježavajući ovaj značajan datum. Načelnik Općine Novo Sarajevo Hasan Tanović kazao je kako je njihovo prisustvo jako bitno zbog njegovanja kulture sjećanja.

“Od ljudi koji su ovdje bili zarobljeni mogu naučiti da je Grbavica bila najveći logor u Bosni i Hercegovini. Školski programi malo govore o tome. Djeca trebaju da znaju da je jako bitno da nam se ovakvo zlo nikada ne ponovi, da rade na miru i suživotu, te da se aktivno uključuju u te procese”, rekao je Tanović.

Prisjetio se i slika kada su stanovnici Grbavice, Kovačića i Vraca ušli u ova porušena i devastirana naselja, a dočekali su ih smeće i stanovi koji su gorjeli.

Detektor je ranije pisao kako su zločini na Grbavici konstatovani haškim presudama bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora, i bivšem predsjedniku Skupštine RS-a Momčilu Krajišniku, osuđenom na 20 godina zatvora, dok je Sud BiH osudio Veselina Vlahovića Batka na 42 godine zatvora, Sašu Baričanina na 18 godina, a Zorana Dragičevića zvanog Krompir na 11 godina. Nekoliko predmeta je procesuirano i u sarajevskom Kantonalnom sudu.

Haški tribunal i Sud BiH su utvrdili da su srpska vojska, policija i paravojne snage na Grbavici počinile progon, brojna ubistva, silovanja, mučenja, fizička i psihička maltretiranja, odvođenja u zatočeničke objekte, pljačku i krađu imovine Bošnjaka i Hrvata, a više stanovnika ovog naselja je odvedeno iz njihovih domova i od tada im se gubi svaki trag.

Imovina Bošnjaka i Hrvata je, kako je utvrđeno presudama, proizvoljno pretresana i oduzimana, dok su neki istjerani iz svojih domova i primorani da se zbog zastrašivanja i prijetnji presele na drugu obalu Miljacke. Veliki broj žena je, prema presudama, silovan na Grbavici, a neke od žrtava su i višestruko seksualno zlostavljane.

Na području Grbavice, prema presudama bivšim komandantima Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislavu Galiću i Dragomiru Miloševiću te Karadžiću i nekadašnjem komandantu Glavnog štaba VRS-a Ratku Mladiću, nalazili su se položaji s kojih je otvarana vatra po civilima u Sarajevu, bilo da su se kretali ulicom ili vozili u tramvaju.