Peulići i Đurić: Udarci optuženog u Skender-Vakufu

Pejo Ilinković ispričao je kako je s rođakom krenuo u prodavnicu u Vitovlju kada su ih 5. juna 1992. zaustavila uniformisana lica i odvela u školu, a potom u zgradu Pošte u Skender-Vakufu.

Kazao je da su bili zatvoreni u podrumu s još četiri osobe i da su tokom 39 dana zatočeništva bili fizički zlostavljani.

“Najviše Davor Peulić. On je bio zapovjednik nekog voda… Sigurno je sedam-osam puta dolazio i tukao nas”, naveo je Ilinković, dodavši da je optuženi nekad dolazio s drugima, a nekada sam.

Rekao je da im se Peulić predstavio i da je kazao da mu je otac komandant na Vlašiću. Naveo je da su udarani u podrumu Pošte, kao i u školi koju su išli da čiste. Kako je rekao, njegov rođak Ratko je prošao još gore.

Ilinković je kazao da je osoba po nadimku Keruša bio komandir policije i da se prema njima ponašao “kako kad”.

“Nekad dobro, nekad nije”, rekao je svjedok i dodao da je i Keruša znao udariti.

Kazao je da su mu od batina tokom zatočeništva napukla dva rebra, a da je nakon razmjene 13. jula bio kod ljekara u Travniku i da mu je konstatovano da je trajno nesposoban 50 posto.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić zvani Keruša optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene u periodu od početka maja do kraja oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika.

Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 122. lake pješadijske brigade, a kasnije 22. lake pješadijske brigade Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Svjedoku Ilinkoviću branilac Slobodan Cvijetić je predočio izjavu iz istrage u kojoj je naveo da Keruša nije njega tukao i da nije vidio da druge udara. Svjedok se prvobitno složio sa predočenim navodima, a poslije je rekao da se ne sjeća da je tako izjavio.

Na pitanja branioca Aleksandra Čokeše odgovorio je da ne zna da u istrazi nije izjavio da im se Davor Peulić predstavio.

Ilinković je negirao da je, kad su zaustavljeni, bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao ni komandir voda, te da nije tačno da nije imao lična dokumenta kod sebe.

Svjedok Remzija Šiljak kazao je da je u Opštinskom štabu Teritorijalne odbrane u Travniku bio pomoćnik komandanta, a da je imenovan i na mjesto predsjednika Komisije za razmjenu.

Rekao je da je prva razmjena bila 8. maja 1992. godine, kada su se sastali sa potpukovnikom Peulićem. Naveo je da su tada razmijenjeni pripadnici policije za vojnike Jugoslovenske narodne armije. Pripadnici policije su, kako je kazao, bili isprebijani, za razliku od vojnika koje su oni doveli iz Travnika.

“Bili su zarobljeni na releju i odvedeni u Skender-Vakuf”, rekao je Šiljak.

Kazao je da je bio i na razmjeni na Galici, kada su dopremljena tijela pripadnika HVO-a. Rekao je da tada nije vidio Peulića.

Suđenje se nastavlja 13. marta.