Ganić i ostali: Ranjen u koloni u Dobrovoljačkoj ulici

Predrag Miljić, nekadašnji vozač u JNA, kazao je da je s kolegama početkom maja 1992. vršio prevoz na Pale. Naveo je da se 2. maja nisu mogli vratiti u svoju kasarnu na Alipašinom Polju, već su otišli u kasarnu u Lukavici.

Svjedok je kazao da je 3. maja za doručkom u menzi primijetio da dalje od njega sjedi Alija Izetbegović sa ženskom osobom, za koju je kasnije saznao da mu je kćerka, te da je bilo oficira i vojnika oko njih.

Odbrana Ejupa Ganića je navela da je u ranijoj izjavi svjedok naveo da je 2. maja vidio Izetbegovića za doručkom, što je on negirao, pojasnivši da je to bilo 3. maja. Također je rekao da nije znao da je Izetbegović bio zarobljen i tu doveden prisilno.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Svjedok je ispričao da su slušali razgovor preko radioveze između Izetbegovića i Ganića. Rekao je da nije prepoznao njihove glasove, ali je Izetbegović naredio Ganiću da dozvoli mirnu dislokaciju kasarne Druge vojne oblasti.

“Čujem odgovor: ‘Ništa ne brinite, biće izvršena Vaša naredba'“, rekao je.

Odbrana je upitala da li je gledao ili čuo za dnevnik 2. maja u kojem je bio taj razgovor, na šta je svjedok odgovorio da nije.

Miljić je kazao da su tada dobili naredbu da se izvrši mirna dislokacija komande i da je krenula kolona od 20 vozila i bijelo vozilo UNPROFOR-a.

On je naveo da je vidio više ljudi kada su prilazili komandi, od kojih su neki bili u vojnim uniformama, neki u civilu, a neki mješovito obučeni, te je većina imala duge cijevi.

Svjedok je kazao da je ušao u kasarnu na Bistriku, gdje je izvršen utovar, a s njim je sjeo jedan starješina čije ime ni danas ne zna. Dodao je i da je bio deveti u koloni. Kada su krenuli, kako je rekao, u jednom momenetu vozilo UNPROFOR-a je skrenulo desno, a pet kamiona lijevo, nakon čega su navučeni kontejneri i otvorena vatra.

Miljić je naveo da se pogubio u svemu tome, da su se sasula stakla na njegovom vozilu, te je primijetio da je rafal “sasjekao“ starješinu koji je bio s njim u kamionu i nije davao znake života.

“Osjetim da sam pogođen u lijevu nogu i vruć mlaz krvi“, kazao je svjedok, te dodao da je prišla grupa vojnika i jedan ga je bacio na asfalt iz kamiona.

On je naveo da mu je psovano te je udaren kundakom po glavi, nakon čega je pao i izgubio svijest. Kada je došao sebi, vidio je vojnike kako leže oko njega, kao i vojnika koji je pucao u ranjenog JNA pripadnika.

Dodao je i da je čuo kako neko govori da se prestane s paljbom te je nakon toga formirana kolona i odveden je u salu jednog objekta. Tu su, kako je pojasnio, primijetili da je ranjen i odveden je u bolnicu Koševo.

U bolnici mu je ukazana pomoć, kako je kazao, ali je bio udaran, te su mu polomljeni zubi. Jedna od Odbrana je ukazala na to da događaji u bolnici nisu predmet optužnice.

Miljić je rekao da i danas osjeća posljedice i pije terapiju. U unakrsnom ispitivanju je potvrdio da je i danas popio terapiju kako bi bio smiren, ali da ona ne utiče na svjedočenje.

Na ovom ročištu Tužilaštvo je navelo da se protivi zahtjevu Odbrane Žiške za razdvajanje postupka, dok su ostale Odbrane bile saglasne.

Suđenje će se nastaviti 6. marta.