Zoran Nešković. Foto: BIRN BiH
Edhem Brgulja kazao je da je boravio na području Žepe i da je bošnjačko stanovništvo u julu 1995., nakon pada enklave, krenulo napuštati to područje. Ispričao je kako je s grupom muškaraca zaustavljen prije Kladnja i odvedeni su u Rogaticu, odakle je rodom.
“U logor ‘Rasadanik’, prije je to bilo poljoprivredno dobro“, kazao je Brgulja, koji je pola godine bio zatočen.
On je rekao da nije poznavao po imenu i prezimenu nikoga od stražara, nakon čega mu je tužilac Dževad Muratbegović predočio da je u istrazi naveo da je upravnik bio izvjesni Zoran, a da je od stražara naveo Franca i Đerića. Brgulja je ostao pri stavu da nije znao ničije ime ni prezime.
Svjedok je kazao da ga nisu tukli, a za druge ne zna. Potvrdio je da je Salih Čavčić izvođen, ali ne zna da li ga je i ko udarao.
“Nama je bilo dozvoljeno samo da pred sebe gledamo“, naveo je Brgulja.
Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.
Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali optuženi u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice.
Suljo Uvejzović ispričao je kako je nakon napada pobjegao s porodicom iz Han Pijeska u Žepu i da je u julu 1995. bila evakuacija. Rekao je da je čuo kako mu je otac Ejub skinut s konvoja, a poslije im se javio preko Crvenog krsta da je živ. Otac je poslije šest mjeseci došao, kako je naveo, mršav i isprepadan.
“Ponekad bi ispričao kako su maltretirani… To sam čuo neko ime Nenad Ujić da je bio stražar“, naveo je Uvejzović, dodajući da je otac govorio o premlaćivanju zatočenika, kao i da je i sam dobio udarac.
Na pitanje braniteljice Zorane Čarkić, koja zastupa Pantovića i Despeta, svjedok je potvrdio da je otac spominjao da je jedan stražar bio korektan, ali se ne sjeća njegovog imena.
Tužilac Muratbegović pročitao je iskaz svjedoka Ejuba Uvejzovića, koji je preminuo 2009. godine. Uvejzović je naveo da je upravnik u logoru bio Zoran Nešković, kod koga su vođeni na ispitivanje.
“Za vrijeme tih ispitivanja niko nas nije tukao“, kazao je svjedok.
On je rekao da su njega tukli Ujić, Đerić, Franc i Šijak.
“Na drugima su se vidjele povrede, a i sami su pričali da su tučeni“, kazao je Uvejzović.
Dodao je da je vidio kada je Đerić pretukao dvojicu zatočenika, a da je Despet izveo nekoliko logoraša da kopaju rupu za uginulu telad. Svjedok je u iskazu naveo da je nekoliko zatočenika odvedeno i više se nisu vratili.
Odbrane su rekle da neće navoditi eventualna pitanja za svjedoka, s obzirom da nije živ da odgovori.
Na ročištu je nalaz i mišljenje iznio vještak Fuad Brkić, specijalista otorinolaringologije, koji je rekao da svjedok Nurbeg Gladović nije u mogućnosti odgovarati na pitanja u sudnici. Odbrane su se protivile čitanju iskaza ovog svjedoka jer se u nalazu navodi da je njegovo zdravstveno stanje bilo isto i 2021., kada je davao iskaz. Vijeće je odlučilo da, s obzirom na konstatacije u medicinskoj dokumentaciji, vještačenje svjedoka obavi i neuropsihijatar.
Suđenje se nastavlja 22. januara.
