Četvrtak, 3 aprila 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.
Optuženi u predmetu “Muratović i ostali”: Foto: BIRN BiH

Zorica Radović je rekla da je njen muž Milan bio vojno angažovan iz naselja Jadran u seoskoj četi Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Prema njenim riječima, Milan je 20. januara 1993. ujutro sa Srećom Janjićem i Radetom Lazićem krenuo na liniju.

“Poslijepodne su nam javili da je zarobljen na Tisovoj kosi – Baljkovici”, ispričala je svjedokinja.

Kazala je da su ih nakon nekoliko mjeseci pozvali da dođu u Ugljevik kako bi identificirali tijela ubijenih.

“Otišao je moj svekar, nije prepoznao sina, dok su porodice Lazića i Janjića njih prepoznale i preuzele tijela i sahranili”, rekla je.

Svjedokinja je izjavila da je poslije rata čula razne priče, od toga da je zarobljen živ, da su ih mučili, da se Srećo objesio, a ostalu dvojicu da su likvidirali.

“Gajila sam nade da je živ, kćerka stalno pitala: ‘Gdje je tata?’ Evo 30 godina je prošlo, ja ni danas ne znam šta se s njim desilo, ni gdje je”, navela je.

Svjedok Momčilo Radović, rođak i najbliži prijatelj Milana Radovića, izjavio je kako je, kao pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, više puta pokušavao organizovati razmjenu zarobljenika, ali da nije uspijevao.

“Oni iz muslimanske vojske su tražili svoje, ja sam samo tijela njih trojice, ali nismo uspjeli organizovati razmjenu”, kazao je svjedok te dodao kako je potom došlo do razmjene u Starom Ugljeviku, ali da tu nije bilo tijela Milana Radovića.

Zoran Radović krenuo je tog 20. januara 1993. godine zajedno s Milanom Radovićem na liniju.

Kako je ispričao svjedok, Milan, Srećo i Rade otišli su lijevo uzbrdicom, dok je ostala vojska krenula desno.

“Kasnije sam čuo da su sva trojica zarobljeni, a Milan nije razmijenjen, ni mrtav ni živ”, rekao je svjedok.

Oni su svjedočili na suđenju Muji Muratoviću, Rasimu Omeroviću, Asimu Aliću, Fadilu Mujiću i Ismetu Memiću, koji su optuženi za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika počinjen na području Zvornika u periodu od oktobra 1992. do jula 1994. godine.

Muratović je optužen u svojstvu komandira Šetićke čete, Omerović u svojstvu komandira Vojne policije, Alić kao načelnik, a Mujić kao komandir Stanice javne bezbjednosti Sapna.

Svjedok Dragomir Damjanović izjavio je u Državnom sudu da je radio kao kriminalistički tehničar, te da je čuo za napad na Tisovoj kosi, gdje su uhapšeni pripadnici VRS-a, ali da nije išao raditi uviđaj.

Ispričao je kako je cijeli rat radio i na obdukcijama, te da su jedne prilike dovezena tijela više osoba, starosti između 35 i 50 godina, među kojima je bilo i žena.

Suđenje se nastavlja 9. novembra.

Najčitanije
Saznajte više
Peulići i Đurić: Vidio zarobljenike na Babanovcu s Vojnom policijom
Na suđenju za zločine u Skender-Vakufu i Travniku, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se grupe ljudi koja je 1992. dovedena na Babanovac, a s kojima je bila Vojna policija.
Pudar: Zatražena kazna i vraćanje nezakonito prisvojenog novca
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u završnoj riječi zatražilo kaznu za Dejana Pudara, koji se tereti za pronevjeru novca Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA), te da vrati iznos od 273.418 maraka koji je nezakonito prisvojio.
Stanić i ostali: Udarci drvetom po glavi
Patković: Pregled tijela dovezenih iz Dusine
Kosorić: Susret s optuženim prije napada na Žepu