Bužimkić i ostali: Pet mjeseci bez informacija o muževima

Nataša Pilipović ispričala je da se sa ocem Miloradom Marićem poslijednji put čula telefonom u junu 1995. godine, a on je 4. jula otišao na liniju na “Suhu među”, odakle se nije vratio.

“Tražila sam svuda – po Banja Luci, Novom Gradu, Bijeljini, ali niko ništa nije znao“, ispričala je ona.

U novembru 1995. godine, kako je kazala, dobili su poziv da dođu u Novi Grad, da će tu biti razmjena i identifikacija.

Svjedokinja je rekla da je razmjena bila 5. decembra. Sa sestrom je otišla u halu firme “Građevinac“, gdje je vidjela očevo tijelo.

“Imao je samo donji veš i potkošulju, na rukama iznad dlanova je imao udubljenja, vjerovatno od vezanja. Desna ruka mu je bila na trupu, možda je slomljena bila“, prisjetila se svjedokinja detalja tokom identifikacije.

Ona je navela da je na očevom tijelu primijetila i tragove zemlje, te joj je patolog rekao da su mu vilice polomljene.

Odbranu je zanimalo da li im je doktor rekao kada je nastupila smrt, na šta je svjedokinja odgovorila da jeste – smrt je nastupila dva do tri mjeseca prije razmjene.

Svjedokinja Milka Drobac poslijednji put je vidjela muža Mirka 2. jula 1995. kada je, kako je rekla, kao pripadnik Novogradske brigade, otišao na “Suhu među”.

Nakon pet mjeseci, pozvani su na identifikaciju, gdje je 6. decembra prepoznala tijelo muža.

“Tijelo je bilo u raspadu, nije imao desnu ruku ni desni dio lobanje, nije imao ni odjeću, samo mu je košulja bila vezana oko njega“, ispričala je detalje.

Branka Grbić se s mužem Miroslavom rastala 11. juna 1995., kada je otišao na liniju na “Suhu Među”.

“Nakon 4. jula on je nestao, nadala sam se da će doći živ“, rekla je.

Na identifikaciju 5. decembra otišao je njen svekar te prepoznao sina Miroslava, i njoj je rekao da nema jednu ruku i ima “neko udubljenje na čelu”.

“Kasnije je u mjestu Perna nađena ruka, i nakon DNK analize utvrđeno je da pripada mom mužu, pa smo je dodali njegovim posmrtnim ostacima“, rekla je svjedokinja.

I Ljiljana Alibaba je pet mjeseci tražila bilo kakvu informaciju o mužu Slavku, koji je otišao 1. jula 1995. godine na “Suhu među”, a u decembru su pozvani na identifikaciju.

“Tijelo je bilo u dobrom stanju, jedan dio kose mu je bio blatnjav, imao je bradu veliku i tri rane na tijelu“, opisala je svjedokinja detalje iz hale.

Za ubistva najmanje 25 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske optuženi su Senad Bužimkić, Rizah Fajić, Almir Sefić, Ermin Kadić, Amir Patković, Irfo Velagić, Suad Nesimović i Nedžad Ćehić. Prema optužnici, oni su bili pripadnici voda Vojne policije 511. brigade Armije BiH.

S obzirom na to da je predmet protiv Bužimkića i ostalih spojen s postupkom protiv Ćehića, koji je naknadno optužen za učešće u istim zločinima, predsjedavajuća Sudskog vijeća Željka Marenić je rekla da je Državno tužilaštvo dostavilo objedinjenu optužnicu.

Nastavak suđenja zakazan je za 6. novembar.