“Izbrisani smo, izvlašteni iz posjeda”, kaže Ante.

Na posjedu porodice Ivković kineska kompanija je izgradila vjetroelektranu. Još dok su je gradili, Ante se bunio.

“Prvi ja došao autom, pitam: ‘Ljudi, šta radite?’ Kažem ovo je moje. ‘Ne’, kaže, ‘gospodine, mi imamo sve dozvole’. I onda smo angažirali odvjetnika. Pokrenuo je tužbu za neovlašten ulazak na posjed, da se to vrati u prvobitno stanje. Međutim, to već traje godinu i po”, kaže Ante.

On se polako umara dok se bori s administracijom i sporim pravosuđem da dokaže da mu je zemlja oteta.

“Ovo mi liči na onaj Don Kihot i vjetrenjače, pa se bori. E tako i meni nekad ispada“, priča Ante.

Njegov rođak Mladenko prolazi kroz sličan proces. Nije optimista da će se ova situacija ubrzo riješiti u korist građana. Kaže da ima oko 80 građana koji su kupovali zemlju na i oko brda Ivovik.

“Kupiš ti od mog ćaće, pa tako. Ovo je sve privatno, ali eto više nije. Nije tvoje i gotovo. Boga mi, potrajat će to. Ja se bojim da će vjetroelektrane morati obnavljati dok to riješe“, kaže Mladenko koji, poput mnogih, mjesecima čeka ishod upravnih postupaka na sudu, a koje su pokrenuli zbog načina na koji je njihova zemlja pretvorena u javno dobro.

Na ogradi oko vjetrenjača natpis otkriva da je cijeli projekat dobio ime po brdu Ivovik. Na internet stranici projekta se nagovještava da će narednih 30 godina struju proizoditi vjetropark koji su izgradile komapnije PowerChina i Genertec. Gradnja je počela u ljeto 2022. godine i veći dio je okončan, ali elipse vjetrenjača se još uvijek ne okreću.

Ranije su kantonalne i gradske vlasti u Livnu i Tomislavgradu potpisivale memorandume s kompanijom Ivovik, ali su problemi nastali sa imovinskim odnosima za zemljište na kojem se grade vjetrenjače.

Novinarka Željka Mihaljević među prvima je izvještavala o propustima lokalnih vlasti. Olako su privatno zemljište pripisivali gradu, odnosno kantonu.

“Vlasnici koji se nisu pojavili na javnom pozivu objavljenom putem lokalnih medija i na oglasnoj ploči Grada Livno, njihova imovina je pripisana gradu, odnosno županiji. Tako da je to privatno postalo zapravo javno. I nije to mala stvar”, kaže Mihaljević dok objašnjava da zemljište čini veliki kompleks od skoro 13 miliona kvadratnih metara.

“Imate ljude po Njemačkoj, Austriji, Kanadi, Americi, Australiji. Kako će taj čovjek na osnovu oglasne ploče ili obavijesti na lokalnom radiju znati da mora doći da bi dokazao svoje vlasništvo? Definitivno je napravljen propust“, smatra Mihaljević.

Dio vjetroparka za koji se na zvaničnoj stranici projekta navodi da je dio prvog energetskog ulaganja kineskih kompanija u BiH, a koji je uvršten u sadržaj Samita Kine i Centralne i Istočne Evrope 2021. godine, leži na području koje pripada susjednom Tomislavgradu. Čini se da su tamo vlasnici parcela drugačije obavještavani. Mihaljević kaže da je dobila informaciju kako su u Tomislavgradu vlasnici dobijali pismene pozive.

“Kod nas to u Livnu nije bio slučaj“, kaže ona.

Dodaje da je Gradska uprava Livna smještena u zgradu koja se naslanja na zgradu Općinskog suda. Vežu ih prolazi na svakom spratu.

“Dakle, gruntovnica u Sudu i Općina – na dvoje vrata se ulazi – maltene u istom objektu. Ako ljudi imaju izvode iz katastra da je to njihovo vlasništvo, je li problem bio Općini provjeriti u gruntovnici? To je tako kad nećete da se nešto uradi“, smatra Mihaljević.

Dozvole i ugovori

Nedaleko od zgrade Kantonalne vlade u Livnu, advokat Perica Babić pokazuje ugovore i mape katastarskih čestica. Objašnjava kako izgleda borba s vjetrenjačama njegovih klijenata.

“Za tri nekretnine postoji stara evidencija da su vlasnici, odnosno suvlasnici, obitelj Ivković, gdje oni imaju svoje površine na koje su njihovi preci plaćali porez. Oni to znaju da je njihovo, koristili na stanovit način. Nikad nisu dali suglasnost nikome da koristi ili mijenja njen oblik, kulturu, površinu ili bilo što drugo. Pokrenuli smo tužbu zbog smetanja posjeda“, objašnjava Babić.

Problem koji koči proces je nemogućnost pronalaska vještaka koji će izaći na teren.

“Sad smo naišli na jedan stanovit problem da evo već treći ili četvrti vještak geodetske struke ne želi ili neće, ja se ne mogu izjasniti. To je sve upisano da su zauzeti ili nemaju vremena“, kaže Babić.

On pokušava dobiti odgovor kako je i na osnovu čega izdata građevinska dozvola za gradnju vjetroelektrane, a ako je jasno da ne može biti izdata ukoliko imovinski odnosi nisu do kraja riješeni.

“Na koji način su uspjeli dokazati organu da su imovinskopravni odnosi riješeni? Zaista, trebalo bi ući u kompletan taj spis i to je tamo u ministarstvu koje je izdavalo to rješenje“, kaže Babić.

Grad Livno, Vlada Livanjskog kantona, odnosno Ministarstvo privrede, kao ni predstavnici projekta vjetroelektrane Ivovik nisu odgovorili na zahtjev Detektora da govore za emisiju TV Justice.

Onima kojima je oduzeta imovina u borbi su se pridružili i drugi građani. Ivan Dolić, koji je ujedno i radnik u samoj Vladi Livanjskog kantona, godinama ukazuje na nelogičnosti u izgradnji vjetroelektrane Ivovik. Tvrdi da koncesije nisu problem, već način na koji se provode.

Na istom mjestu gdje razgovoramo s Antom Ivkovićem i njegovim rođakom Mladenkom, Dolić se osvrće na ono što vidi kao netransparentno vođen projekat vjetroelektrane Ivovik.

“Ja ne tvrdim da se projekat nije trebao desiti, ali se netransparentno odvio, i projekt sam nije poštivao temeljne zakonske odredbe u državi Bosni i Hercegovini. Sama županija je nadležna da izdaje dozvole za energetske objekte do pet megavata. Ovdje se županija upetljala i dala je prvo na energetski objekat koji je trebao biti 35 megavata, i stupovi su trebali biti znatno niži i sam njihov raspored trebao je biti rjeđi“, kaže Dolić.

On problematizuje i činjenicu da su u ugovorima prikazane koordinate lokacije vjetroelektrana, a ne katastarske čestice.

“I kad to naprave, onda unutar ugovora stave da će bivši vlasnici nekretnina – koji ne znaju ništa o čemu se radi – rješavati imovinskopravne odnose s investitorom, a ne sa državom”, kaže Dolić.

Divlji konji i divlje vjetrenjače

Marin Mamuza, jedan od pionira turizma za divljne konje u Livnu, vodi nas u podnožje planine Cincar. Dok izlazimo iz auta, polako se oko nas okupljaju desetine divljnih konja. Posjetioci dolaze iz daleka da se dive rijetkom prizoru konja koji se slobodno kreću prelijepim brdskim platoom iznad Livna. Mamuza se plaši da će vjetrenjače prepasti konje i suziti im prostor za život. Primijetio je da se boje zvukova drona ili drugih nepoznatih frekvencija. Pribojava se da će ih zvuk vjetrenjača, kada se pokrenu, prepasti i otjerati na druge lokacije.

“Voljeli bismo da vidimo i tu neku studiju utjecaja i kako će utjecati na konje. Može nam se desiti da će nam i konji – poput 70 posto  stanovnika Livna – otići u Njemačku”, kaže on.

Jednom kada se naruši estetika ovog prostora, nikada više neće biti ista, pribojava se.

“Ekonomski gledano, šta mi kao zajednica ljudi koji ovdje živimo, dobijamo od toga – doslovno ništa. Dobit ćemo jedno ili nijedno radno mjesto koje neće biti tu, i do nekih 100.000 maraka u budžet. S druge strane, izgubit ćemo najveći potencijal koji ovdje imamo“, kaže Mamuza.

Aktivisti u Livnu ne žele vjerovati da je bitka izgubljena. Dok gleda u krakove vjetrenjača, Ante obećava da će nastaviti borbu.

“Nekako se stvori u čovjeku bunt – idemo do kraja. Ma idemo do, što bi rekli, nebesa. Do Evrope, Strazbura, ne znam ni ja koji sud. To je naše, to je bilo naše, i bit će naše! Nek se ne zavaravaju ovi“, kaže Ante.