Peulić i ostali: Na radnoj obavezi u Kotor-Varoši i okolnim mjestima

Svjedok Alija Varošić ispričao je da je, nakon što je u Kotor-Varoši 11. juna 1992. formiran Krizni štab, kojim je predsjedavao Nedeljko Đekanović, došlo do preuzimanja vlasti. Svjedok je kazao da je od 17. juna 1992. raspoređen na radnu obavezu u okviru komunalnog preduzeća “Bobas” i tog su dana, kako je naveo, poslani u Hrvaćane, kako bi zakopali uginulu stoku.

“U selu su bila samo četiri čovjeka, ostali su izbjegli u okolna sela, dok su kuće u Hrvaćanima bile zapaljene”, ispričao je svjedok te dodao kako su nakon toga išli u Bilice i Kotor, gdje su zakopavali uginule svinje i konje.

“U naselju Kotor su mi ubijeni punac Ejub i punica Refija Fifić, a ostali su odvedeni ili u logore ili deportovani za Travnik”, rekao je svjedok.

Kako je ispričao Varošić, u Kotor-Varoši bošnjačko i hrvatsko stanovništvo je prvo bilo zatvarano u zgradu Osnovne škole “Bratstvo i jedinstvo”, a kada je škola popunjena, ljude su odvozili u zatvor iza Suda ili u Pilanu.

Svjedok je naveo kako je u zatvoru iza Suda vidio zatvorene mještane iz Hrvaćana, koji su im pomagali da cijepaju drva, a prisjetio se kako im je rečeno da dođu ispred zgrade zatvora, gdje su preuzeli i odvezli tijelo Edina Zembića.

Drugi svjedok Sulejman Varošić je kazao da radio u Njemačkoj i da ga je rat zatekao u Vrbanjcima.

Nakon 11. juna 1992. godine, njemu su u kuću došla tri ili četiri vojnika, naredili njemu, ženi i djeci da izađu, a potom ih odveli do punkta gdje su dovođeni i drugi mještani iz Vrbanjaca. Na punktu su, prema njegovim riječima, razdvojili žene i djecu, vratili ih kućama, a muškarce odveli u zatvor iza zgrade Suda.

“Tu na punktu, izdvojili su pet muškaraca, među njima su bili braća Esad i Redžo Smajlović, te ih odveli na kopanje rovova, a potom se začuo rafal. Vojnik pored nas je rekao na motorolu: ‘Požurite’, a drugi mu je odgovorio: ‘Ne možemo, ispriječili su se kao volovi’”, prisjetio se svjedok razgovora na punktu između srpskih vojnika.

Prilikom ulaska u baraku zatvora, kazao je svjedok, bili su postavljeni momci u civilu s palicama, te su tukli svakog zatvorenika, a oni su morali proći između njih.

U baraci su ih smjestili u sobe, gdje je, kako je svjedok rekao, već bilo zatvorenih ljudi, te su se mijenjali svako dva sata kako bi spavali, jer nije bilo prostora da svi legnu.

On je naveo da je u logoru ostao četiri mjeseca, nakon čega je pušten.

Za progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad sudi se Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Svjedok Duško Đurić ispričao je kako je do 11. juna 1992. bio opštinski inspektor, nakon čega je raspoređen za upravnika Pošte u Kotor-Varoši.

Kazao je kako Nedeljka Đekanovića poznaje odranije, da je bio predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), te predsjednik Kriznog štaba.

Zadatak svjedoka od juna 1992. godine bio je da prevozi pošiljku iz Banje Luke do Kotor-Varoši, da je rasporedi i da izvještava Krizni štab o obavljenim poslovima.

“Izvještavanje je bilo uglavnom usmeno, na sastancima”, rekao je svjedok te naveo kako ga je Slodoban Župljanin, s kojim je studirao, upoznao s Boškom Peulićem u hodniku zgrade Opštine u Kotor-Varoši, te da ih je još dva puta vidio tu.

Suđenje se nastavlja 13. oktobra.