Blekić i ostali: Problemi u poslovanju “Vranice”

Sead Begić je kazao da je 2008. godine, kao rukovodilac grupe za sprečavanje pranja novca (KUPIT) u “FIMA banci”, saznao da su “Unioninvest”, “Vranica” i “Vradis” postali klijenti banke, te da su ova preduzeća vlasnički povezana. Nakon analize, utvrdili su da je postojao priliv od 13,7 miliona eura na račun “Unioninvesta”, ali se tada nisu bavili analizom transakcija između ova tri preduzeća, izuzev jedne transakcije u iznosu između pet i šest miliona, u kojoj nisu zabilježili ništa neobično.

Nakon što mu je tužiteljica Lejla Kurtanović pročitala dio iskaza iz istrage, u kojem je kazao da su sa računa “Unioninvesta” isplaćene dvije transakcije na račune “Vranice” u iznosu od 6,7 miliona i 17 miliona, dok je “Vradisu” isplaćen iznos od 1,1 milion, svjedok je potvrdio izjavu, uz dodatak da su te transakcije napravljene kasnije i da su detalje tih transakcija počeli istraživati tek kada su državni organi pokrenuli istragu.

Tokom istrage, prvi put su vidjeli komisioni ugovor između “Vranice” i “Vradisa”, te saznali da je taj komisioni kredit iznosio 18 miliona, a bio je, smatra svjedok, za svrhe projekta na Marindvoru. Na pitanje tužiteljice kako su iskorištena ova sredstva, pojasnio je da se KUPIT ne bavi tim, te da su nakon upita SIPA-e, a na osnovu ekspertize, “mogli prepoznati svrhu da je na jednom ili dva dokumenta pisalo kupovina dionica”.

Dodao je da je ovaj kredit vraćen u cijelosti u nekoliko tranši, ali su one napravljene za jedan dan, kao i da je bilo različitih transakcija tog dana između ova tri navedena preduzeća. Braniocu Kadriji Koliću pojasnio kako je neuobičajeno to što su transakcije napravljene za jedan dan.

Odgovarajući braniocu Zijadu Šušiću, kazao je da su nakon obavljenih transakcija izmirena sva dugovanja između tri pomenuta preduzeća. Optuženom Edinu Dizdar svjedok je potvrdio da u inicijalnom prilivu iz Slovenije nije bilo ništa sumnjivo.

Nakon što je Tužilaštvo predložilo ulaganje u spis dva iskaza svjedoka Begića, većina Odbrana uložila je prigovor zakonitosti jer uz prvu njegovu izjavu nije bila priložena dokumentacija prema kojoj je svjedočio, na šta je tužiteljica rekla da prigovore smatra neosnovanim.

Svjedok Adnan Bunjo ispričao je da je tokom 2007. postao član Nadzornog odbora “Vranice”, u kojem je bio i Edin Dizdar, dok je kasnije jednog člana zamijenio i Zijad Blekić.

Ispričao je da je novi direktor postao Naser Daca, te su po preuzimanju funkcija zatekli teško stanje u “Vranici” sa više od 500 radnika s kojima su tada bili u pregovorima zbog štrajkova, jer nisu mogli servisirati plaće. Dodao je da je “Vranica” imala i mnogo nepokretne imovine i bila je ideja da se ta imovina aktivira.

Bunjo je kazao da je nastojanje ovog odbora bilo oživjeti rad “Vranice” i isplata dugovanja prema radnicima i dobavljačima, te su stoga radili na različitim planovima, predlažući različite projekte i pokušavajući deblokirati račune. Na pitanja tužiteljice, nije se mogao sjetiti ko je inicirao aktiviranje imovine “Vranice” u projektu Stup i traženje investitora, kao i da je tek naknadno saznao da je “Unioninvest” platio 20 miliona “Vranici”, ali se nije mogao sjetiti detalja.

Govoreći o prodaji “Vranicinog” hotela u Mostaru, nije se mogao sjetiti kome je objekat prodat, te da je od prodaje planirano izmirivanje obaveza.

Optuženom Arminu Mulahusiću svjedok je odgovorio da bi “Vranica” s planiranim profitom od 15 miliona KM iz projekta na Marindvoru mogla riješiti sve probleme sa dugovanjima, a na pitanja branioca Šušića, svjedok je odgovorio da su transparentno prodavali nekretnine.

Odgovarajući optuženom Dizdaru, Bunjo je dodao da su kao Nadzorni odbor sve odluke donosili konsenzusom, bez preglasavanja, te da je Muhamed Zornić, prema zaključku ovog odbora, vodio prodaje nekretnina.

Za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i druga djela optuženi su Zijad Blekić, Edin Dizdar, Armin Mulahusić, Daver Halilbegović, Jasmin i Smiljka Jusfranić, Mirsad Imamović, Muharem Bajrić, Ramiz Bibić, Naser Daca, Hasan Ćelam, Edina Halilbegović, Elma Mulahusić i Azra Blekić Aydogan.

Svjedok Latif Begtašević ispričao je da su 2007. radnici “Vranice” bili u štrajku zbog neisplaćenih plata, nakon čega je postignut dogovor s Upravom. Dodao je da je da je od prodaje hotela u Mostaru radnicima isplaćeno po 750 KM, kako bi krenuli na posao. Naveo je i da je čuo da je hotel prodat za 750.000 KM, ali ne zna kome. Na pitanje tužiteljice o tome da li je radnicima isplaćen preko računa ili u gotovini, svjedok se nije mogao sjetiti.

Govoreći o optuženima, kazao je da Zijada Blekića nije upoznao te da ga je, možda, jednom sreo u “Vranici”, a za optužene Dizdara i Dacu je potvrdio da ih poznaje.

Suđenje će biti nastavljeno 27. septembra.