Boško Peulić i Slobodan Župljanin. Foto: BIRN BiH
Nura Čirkić ispričala je kako je 11. juna 1992. počelo granatiranje sela Hrvaćani, te da je vidjela da su kuće zapaljene. Kazala je da su potom mještani Hrvaćana pobjegli u selo Čirkino Brdo, gdje je Nura živjela s porodicom.
“Kada su došli, rekli su nam da su muškarci u Hrvaćanima pobijeni, a bilo je i ranjenih”, prisjetila se svjedokinja.
Kako je ispričala, tu su ostali do 14. augusta, a tog dana vojska je ušla u Čirkino Brdo, te pohapsila mještane koje je našla u selu, a potom ih prvo odvela na benzinsku pumpu u Vrbanjce, a onda u pilanu u Kotor-Varoši.
“Ja sam uspjela pobjeći u šumu. Bila sam pet metara dalje kada je Boro Tepić odveo moju jetrvu”, navela je ona.
Svjedokinja je ispričala kako je vidjela granatiranje i paljenje kuća u selima Vrbanjci, Dabovci i Hanifići.
“U Hanifićima su ubili osam muškaraca u džamiji, a u Dabovcima oko 20, a njihova tijela su spalili u nekoj štali”, ispričala je.
Prema njenim riječima, ona je s mužem i još 10-ak komšija uspjela preko šuma doći u selo Bilice, a 28. septembra 1992., kada su izašli na livadu da traže plodove voća da jedu, vojska ih je uhapsila, a potom odvela u školu u Vrbanjce, gdje su bili maltretirani.
“Morali smo stajati uza zid s podignuta tri prsta na rukama. Tu su muškarce tukli, a mene je jedan udario nogom i ja sam pala”, prisjetila se svjedokinja, te dodala kako ih potom odvoze kombijem u zatvor u Kotor-Varoš.
Nju su, zajedno s jednim maloljetnikom, kako je kazala, odvojili i zaključali u jednu sobu, a muškarce u drugu.
“Vidjela sam da je Neđeljko Đekanović bio tu čuvar, muškarce su tukli cijelu noć, a onda je dva puta dolazio i Slobodan Župljanin da me ispituje, pitao je baš grozne stvari”, navela je svjedokinja, te dodala kako je Župljanina prepoznala s televizije.
U zatvoru je, kako je navela, ostala 21 dan, nakon čega je puštena, te je išla Zdravku Pajiću, za kojeg je rekla da je bio glavni za zatvore, i molila ga da joj puste muža, što je na kraju i učinio.
“Mi smo prije ulaska u autobus potpisali izjavu da se odričemo imovine u korist Republike Srpske i onda su nas pustili da odemo za Travnik”, kazala je ona.
Slobodan Župljanin optužen je zajedno s Boškom Peulićem, Manojlom Tepićem, Jankom Trivićem i Nedeljkom Đekanovićem za progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.
Svjedok Ilija Tejnović rekao je kako je 11. juna 1992. angažovan u rezervni sastav policije, te da je radio na obezbjeđivanju objekata u Kotor-Varoši.
Ispričao je kako mu je, dok je bio na punktu ispred bolnice, došla supruga Dragica, koja je bila Hrvatica, te mu kazala da su njeni roditelji i sestrična, zajedno s drugim mještanima iz sela Draguljići, odvedeni u pilanu.
“Otišao sam u Krizni štab, tamo je bio Slobodan Jurić, i pitao sam ga da ih pusti. On je otišao sa mnom do pilane, i njih su pustili”, rekao je svjedok te dodao kako su mu kazali da ih niko nije maltretirao.
Suđenje se nastavlja 29. septembra.
