Rado Radić u sudnici s braniocem. Foto: BIRN BiH
Svjedok Niko Jelečević je kazao da su u sali, kad su se dogodila ubistva Evića i Kljajića, zajedno bili Lugar i Radić.
“Bio je s njim gospodin Radić. Možda je on. Po visini bi mogao biti. Prvo nas je Lugar tukao jedno sat vremena. Onda su došli do nas. Marko Ević je bio tačno pored mene”, rekao je svjedok te opisao kako je optuženi Radić držao pušku i da je cijev bila uperena prema zatvorenicima.
Svjedok je kazao i da je Lugar naredio Radiću da bije zatvorenike.
Kad je Ević ubijen, Jelečević je, kako je rekao, bio na koljenima poslije udarca koji mu je zadao Lugar.
“Marko je pao. Drugo ubistvo nisam vidio. Kad su otišli, vidio sam da je Bartol Kljajić ubijen. Bio sam u šoku. Tri dana poslije toga sam se tresao”, kazao je svjedok.
On je ispričao da optuženi nije tukao zatvorenike, ali i da se nije suprotstavljao, poput nekih drugih stražara, naoružanim osobama koje su dolazile i tukle zatvorenike.
Svjedok je naveo i da ne zna što je bilo s tijelima ubijenih, te da je s drugim zatvorenikom prao krv u sali.
Rado Radić je, prema navodima optužnice, u junu 1992. godine – kao pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), u sportskoj dvorani, gdje su bili zatvoreni civili nesrpske nacionalnosti – iz poluatomatske puške ubio jednog od zatvorenika.
Svjedok Slobodan Jaćimović, bivši rezervni policajac, ispričao je da je s Ljubišom Ivanovićem, također pripadnikom rezervnog sastava policije, došao pred školsku dvoranu, gdje je vidio dva tijela umotana u deke.
“Došli smo nekim kombijem. Pomoćnik komandira policijske stanice Stoko Sekulić je Ljubiši dao nalog da se tijela prevezu i ukopaju. Ljubiša je odlučio da tijela ostavimo na njivi u Lugovima”, rekao je Jaćimović.
Svjedok Marko Aranđić je kazao da je s još nekoliko osoba učestvovao u zakopavanju tijela ubijenog Evića, s kojim je radio u preduzeću “Ušće Bosne” i bio kućni prijatelj.
“Nazvao me telefonom kapetan vojske Jovo Savić i rekao mi da treba sahraniti tijela Marka Evića i još dvojice ili trojice hrvatskih vojnika iz bolnice. Pored puta u Lugovima je bilo tijelo umotano u deku. Prepoznao sam Evića po garderobi. Mašinu je vozio Željko Borojević. Tijelo smo natovarili u kašiku mašine. Iskopali smo jamu i sahranili tri ili četiri tijela”, naveo je Aranđić.
On je kazao i da je tu lokaciju, koju je zapamtio po dalekovodnim stubovima, pokazao dvojici pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), te da mu je danas žao što članovima Evićeve porodice prilikom prvog poslijeratnog susreta nije otkrio gdje je zakopano tijelo.
Prema navodima optužnice, posmrtni ostaci ubijenog Evića još nisu pronađeni.
Suđenje se nastavlja 1. septembra.
