Roditelji ubijene djece Sarajeva umiru od tuge
Na današnji dan 1992. godine, od eksplozije granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) koja je izazvala požar u neboderu u sarajevskom naselju Hrasno, stradali su brat i sestra – Mirza i Mirela Hožbo, koji su imali pet, odnosno tri godine, te Abid, Alma i Kimeta Rondić, kao i njihova komšinica Jelena Vasko.
Mujo Hožbo je tog dana ostao bez pet članova porodice. Granata je pogodila njegov stan na 17 spratu nebodera, što je izazvalo požar, u kojem su stradala njegova djeca, punac, punica i svastika. Objašnjava da je 25. augusta 1992. njegovom bratu bila dženaza na groblju “Lav”, odakle je gledao da gori neboder u kojem su bili njegova djeca i ostali članovi porodice.
“Nisam znao da su oni unutra, da nisu izašli. Gledao sam kako padaju zapaljive granate. Oni su gađali od pola nebodera prema gore. Svi su izašli iz nebodera, oni su ostali. Punac je bio u susjednom neboderu, da nešto vidi oko pumpe, bio je vodoinstalater. Vratio se unutra i pokušao da ih spasi, ali i on je bio gotov”, prisjeća se Hožbo.
Kroz suze Hožbo kaže kako nikome ne bi poželio da doživi sudbinu koja je zadesila njega.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.–1995., kaže kako je Jelena Vasko stradala u požaru, kad je pokušala da pomogne svojim komšijama. Prema njegovim riječima, teško je zamisliti kako su svi stradali.
“Sve ovo nije dovoljno da Tužilaštvo BiH radi svoj posao. Za bezbroj ovakvih brutalnih zločina u Sarajevu, nema niti jedne podignute optužnice. Godinama na to čekamo, a mnogi roditelji u međuvremenu odlaze, najčešće zbog tuge koja ih je uništila jer nisu dočekali pravdu. Nama je pravda vrlo važna, a važna je za društvenu zajednicu i za cijelu državu”, poručuje Grabovica.
Hasan Tanović, načelnik Općine Novo Sarajevo, smatra kako je zbog toga vrlo važno njegovati kulturu sjećanja.
“Vrijeme čini svoje. Sve je manje roditelja. Mi ostali treba da budemo tu. Volio bih da u narednom periodu, zajedno s Udruženjem, animiramo škole i učenike da prisustvuju ovakvim događajima. Sada jeste raspust, ali da se ubuduće organizujemo, da učitelji osnovnih škola organizuju putem Viber grupa s roditeljima, da dođemo u što većem broju”, kaže Tanović.
Tokom 44 mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega oko 1.600 djece. U haškim presudama je konstatovano na desetine incidenata granatiranja s položaja VRS-a, zbog čega je stradao veliki broj civila i uništeno mnogo objekata.
Presudama u Haagu su za kampanju terora nad civilima snajperskim i artiljerijskim napadima osuđeni na doživotne kazne zatvora bivši politički i vojni vođa Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ali i nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić. Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora.
