Nakon zabrane ulaska u Hrvatsku, Simić u razgovoru za Detektor ponovo negira genocid

On je zadržan na Graničnom prijelazu Bajakovo, prilikom ulaska iz pravca Srbije, te je tom prilikom razgovarao s dva službenika, koji su mu, kako je ispričao za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), postavljali različita pitanja o njegovim aktivnostima u Ukrajini, ali i o njegovoj porodici. Posebno ih je, tvrdi, zanimalo kako je napravio razgovor s Vjekoslavom Prebegom, hrvatskim državljaninom koji se borio za Ukrajinu i koji je zarobljen kod Mariupolja.

“Oni su meni rekli da oni mene saslušavaju na okolnosti kako sam ja dobio priliku da razgovaram s njihovim državljaninom, što opet nije nikako njihova stvar niti je to išta nešto što se njih zanima”, kazao je Simić, dodavši da su ga pitali za njegovog oca, bivšeg oficira Jugoslovenske narodne armije, kao i za njegove stavove u vezi sa visokim predstavnikom u BiH Christianom Schmidtom.

“Tako da su me prvo pitali: ‘Vi ste napisali da biste komandovali streljačkim vodom koji bi pucao u Christiana Schmidta?’ Ja sam rekao: ‘Da, naravno.’”

Simić je dodao i kako je to jedan od njegovih rijetkih ulazaka u Hrvatsku, jer ovu zemlju posjećuje jednom godišnje kako bi učestvovao na komemoraciji žrtvama logora Gospić-Jadovno-Pag, te da mu ova zabrana ne predstavlja problem za putovanja u druge zemlje Evropske unije, jer je odmah prešao u Mađarsku bez ikakvih problema.

Na rješenju koje nam je ustupio, nisu vidljivi razlozi zbog kojih službenici Granične policije Republike Hrvatske odbijaju Simiću dozvoliti ulazak u ovu državu. Navedeno je samo kako ne ispunjava uvjete Zakonika o šengenskim granicama. U tom zakoniku se navode različiti razlozi za odbijanje ulaska, kao što su neposjedovanja valjane putne isprave, vize, opravdane svrhe i uvjeta namjeravanog boravka, da je riječ o osobama za koje je u Šengenskom informacionom sistemu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska, te da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, sigurnost, zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje države članice EU.

Povodom ovog slučaja reagirao je i predsjednik RS-a Milorad Dodik, kazavši kako je to otvoreni pritisak na medijske slobode i kršenje osnovnih ljudskih prava.

“RS je nedavno bila suočena s neviđenim pritiskom i od EU zbog želje da se uvede odgovornost za javno izgovorenu riječ. Samo mjesec dana kasnije, u Hrvatskoj, koja je članica EU, zaustavljen je i maltretiran novinar, samo zato što je smatrao da ima pravo na slobodu mišljenja i slobodu izražavanja”, rekao je Dodik u izjavi koja je objavljena na njegovoj zvaničnoj web prezentaciji.

Simić je u junu 2023. prisustvovao prijemu čelnog ruskog novinara Vladimira Genadijeviča Solovjova, kome je Ukrajina zabranila ulazak u zemlju, o čemu je BIRN BiH pisao ranije. Ovaj prijem organiziran je u Banjoj Luci, gdje se Solovjov, osim sa Simićem, sastao s Dodikom, premijerom RS-a Radovanom Viškovićem, članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović, ambasadorom Rusije u BiH Igorom Kalabuhovim i drugim novinarima iz ovog entiteta.

Tom prilikom Solovjov je Simiću, Dodiku i Kalabuhovu uručio nagrade Udruženja novinara Rusije, a ova nagrada za Simića stigla je nakon što je tokom 2022. godine boravio na okupiranom Krimu, gdje je bio jedan od posmatrača procesa referenduma o pripajanju Ruskoj Federaciji okupiranih regija Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona.

Simić nam je potvrdio informacije o boravku na teritoriji okupiranog Krima, te da mu je tom prilikom Radiotelevizija Republike Srpske plaćala honorar kao saradniku. Dodao je i da mu to nije prvi put da boravi na okupiranim ukrajinskim teritorijama, te se pohvalio da je u Donjecku boravio 2017. i 2020. godine i da ima “dobre odnose sa Vladimirom Solovjovim”, uz opasku da ga zbog toga smatraju proruskim novinarom.

“Dovoljno je da kažeš da Danijel Simić ne mrzi Ruse, nego da je na ruskoj strani i to je kao da je đavo u ljudskom liku. Uopšte ne razmišljaju više kakav to dojam ostavlja na njihove čitaoce, nego je dovoljno samo da kažu ‘Danijel Simić smatra da Rusi nisu izopačeni manijaci’, što znači da je Danijel Simić izopačeni manijak.”

Govoreći o zabrani ulaska u Hrvatsku, kazao nam je kako službenici nisu imali odgovor na njegova pitanja da li su evropske vrijednosti ukidanje ruskih medija iz etera onog trenutka “kada je počela specijalna vojna operacija”, kako naziva invaziju Rusije na Ukrajinu. Na pitanje novinara BIRN-a BiH o tome kako komentira činjenicu da je u javnosti često nazivan proruskim novinarom, Simić je dodao kako smatra da su Ruska Federacija i Kina strateški savez za interes srpskog naroda u RS-u, te da se “treba družiti sa takvim ljudima” koji nisu bombardovali Srbe, uvodili im sankcije ili ih optuživali da su genocidni.

Osim prema stavovima o aktuelnoj ruskoj invaziji na Ukrajinu, Simić je javnosti odranije poznat i zbog stavova o genocidu u Srebrenici, ali i drugim ratnim zločinima i sudski utvrđenim činjenicama. U dva teksta koja je objavio u julu ove godine, obilježavanje genocida u Srebrenici naziva “događajem u Potočarima”, kazavši da “naša islamizirana braća, instruisana i sponzorisana od agresora iz inostranstva, prave od toga planetarni teferič”.

On u tim tekstovima navodi da je bajka da se u Srebrenici desio genocid, negira postojanje bijelih traka u Prijedoru, koje su utvrđene u nekoliko presuda Haškog tribunala, te poziva da tabla u Memorijalnom centru “Srebrenica – Potočari” bude “oštemana” jer kaže da tu “niti je bilo genocida, niti su tu sahranjeni samo ljudi koji su izgubili život 1995. godine”.

I u razgovoru s novinarima BIRN-a BiH Simić je najmanje dva puta negirao genocid u Srebrenici. Nakon što smo ga pitali da li je upoznat da bi zbog takvih stavova mogao krivično odgovarati, prema izmjenama Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca a koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, Simić nam je odgovorio da za njega “ne postoji nikakav visoki predstavnik”.

“Ti kažeš ‘genocid u Srebrenici’, ja kažem ‘nema nikakvog genocida’, i nema tu dalje priče. Kako ja da komentarišem nešto što se nije desilo”, dodao je, objasnivši da se može razgovarati “o strijeljanju ratnih zarobljenika” u Srebrenici 1995. godine.

“A ne da pričamo ove bajke kako četnici ubijaju bebe u kolijevkama u julu 1995. godine, žene, djecu, starce i šta ja znam. Dakle, to su potpune gluposti. Nije bilo nikakvog genocida u Srebrenici”, rekao nam je Simić, zaključivši kako je Haški tribunal za njega estradni, kvazisud koji treba da okrivi Srbe, te negiravši sudski utvrđene činjenice.