Žalba je rezultirala Malajevom smjenom, nakon što je sud utvrdio da nije uspio objasniti porijeklo barem 45.000 eura prihoda. Ali vijeće je presudilo da nije bilo potrebe za ispitivanjem njegovih navodnih veza s raskošnom vilom u obalskom gradu Vlori, ili navodnih veza s organiziranim kriminalom.

Od 31. januara ove godine Malaj je jedan od 359 sudija i javnih tužitelja odstranjenih sa funkcije u sklopu procesa vettinga koji je pokrenut tokom 2016. godine, kao dio velike reforme pravosuđa u Albaniji. To čini otprilike 45 posto svih sudija i tužitelja.

Iako nije sve proteklo bez problema, rezultati procesa vettinga pozdravljeni su od strane zaštitnika Albanije u Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama.

Iako je korupcija u sudovima problem širom Balkana, nijedna druga zemlja nije slijedila primjer Albanije u smislu stroge inspekcije sudija i tužitelja te iskorjenjivanja onih koji ne mogu objasniti kako su se toliko obogatili.

Apartman u Španiji

Vila u Vlori navodno je skriveno bogatstvo bivšeg sudije Artura Malaja. Foto: BIRN

Proces vettinga u Albaniji počiva na načelu da nije na Komisiji za vetting da dokazuje prestupe; potrebno je da sudija ili tužitelj, koji je predmetom inspekcije, objasni gdje je nabavio novac za finansiranje života kakvim živi.

Na javnom saslušanju Komisija prezentira svoje nalaze i odgovore koje je dostavio dotični pojedinac. Može se podnijeti žalba na odluku o smjeni, a cijeli proces nadgledaju međunarodni pravni stručnjaci.

U drugim zemljama regiona, međutim, često je jedini kriterij za procjenu poštenja određenog sudije njegova javna izjava o imovini. Ali to ne funkcionira baš uvijek.

U Bosni i Hercegovini takve izjave o posjedovanju imovine mogu se objaviti samo uz suglasnost dotičnog sudije ili tužitelja. Od otprilike 1.400 sudija i javnih tužitelja u BiH, oko deset posto njih je dalo suglasnost.

Podaci o imovini prikupljaju se od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, ali zakon ne regulira propisno ko je zadužen za provjeru te imovine.

Izmjene zakona koje bi omogućile Vijeću da provjerava dokumente o imovini – kao dio četiri ključna zakona koje Bosna i Hercegovina mora usvojiti kako bi otpočela pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji – odgađaju se godinama.

Jedan od rijetkih slučajeva kada su podaci o imovini istraživani poslužio je samo da naglasi nedostatke u sistemu.

Tokom 2021. godine predsjednik Suda BiH Ranko Debevec suočio se sa disciplinskim saslušanjem nakon što je propustio prijaviti stan u Španiji. Kada je došlo vrijeme za detaljno svjedočenje, predmet je zatvoren za javnost.

Advokatica Debeveca je kazala da je njegov klijent samo suvlasnik apartmana i da ga nije u obavezi registrirati u svom imovinskom kartonu, s obzirom na to da je stečen prije njegovog imenovanja za sudiju.

U svom blogu, holandski sudija Van der Weide, tadašnji međunarodni savjetnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, kritizirao je činjenicu da je “Debevec propustio obezbijediti bilo kakve dokaze o svom životu u Španiji”, ali nakon javne opomene u prvostepenoj odluci, Debevec je u konačnici bio oslobođen, nakon čega je drugi put imenovan za predsjednika Suda BiH.

Imena sudija i tužitelja u BiH koji su odbili dati suglasost za objavu svojih imovinskih kartona nisu javno dostupna.

U Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji imovina koju su prijavili javni službenici, uključujući sudije i tužitelji u cijelosti je javno dostupna, ali ne provode se zvanične provjere njihove tačnosti. U Srbiji se prave iznimke za sudije i tužitelje koji se bave organiziranim kriminalom, terorizmom i korupcijom. Njihovi imovinski kartoni nisu javno dostupni do isteka dvije godine od kada sudija ili tužitelj, koji se bavi takvim djelima, ne napusti javnu funkciju.

Ono što je zajedničko za te zemlje je da su imovinski kartoni sudija i tužitelja predmetom dodatnih provjera, ako postoji osnov za sumnju o nezakonitostima, ili na temelju medijskih izvještaja.

U Srbiji, međutim, BIRN se susretao sa slučajevima da mu je, pitajući Državnu agenciju za sprečavanje korupcije o imovini za koju se utvrdilo da pripada određenom zvaničniku, iako nije registrirana kod Agencije, rečeno da je dotični zvaničnik zapravo dostavio izmjenu, ali Agencija još uvijek nije ažurirala svoje evidencije.

Način na koji sudije i tužitelji registriraju promjene u vlasništvu imovine razlikuje se širom regiona.

U Sjevernoj Makedoniji, naprimjer, izmjena se smatra relevantnom samo ako njena vrijednost prelazi 20 prosječnih plata ili otprilike 11.000 eura. U Crnoj Gori taj je iznos 5.000 eura, dok se u Srbiji promjena u vlasništvu imovine ili prihoda mora prijaviti samo ako je vrijednost te promjene veća od prosječne plate prije oporezivanja.

Novčane kazne nisu stvarno sredstvo odvraćanja

Državna antikorupcijska komisija u Sjevernoj Makedoniji. Foto: BIRN

Od 34 osnovna suda u Sjevernoj Makedoniji, glavne sudije u njih 12 nisu dostavile imovinske kartone tokom 2020. godine, prema izvještaju koji je Državna komisija za sprečavanje korupcije podnijela Sudskom savjetu. Radi se o zakonskoj obavezi.

Vesna Dameva, bivša šefica Sudskog savjeta, kazala je za BIRN da taj zaključak “nije stavljen na dnevni red sjednice Sudskog savjeta Sjeverne Makedonije, niti je protiv sudije/predsjednika suda pokrenut disciplinski postupak”.

Prema zakonu, takav previd može rezultirati smjenom sudije. Ali BIRN nije bio u mogućnosti identificirati nijedan slučaj gdje su sudije ili tužitelji izgubili posao zbog kršenja zakona u vezi s nezakonitim sticanjem ili prikrivanjem imovine.

Tokom 2020., tadašnji vršitelj dužnosti Osnovnog suda u sjeveroistočnom gradu Strumici platio je kaznu jer je propustio dostaviti imovinski karton. Kazna je iznosila 300 eura, ali s obzirom na to da je uplatu izvršio u roku od osam dana, prepolovljena je na 150 eura.

Nakon što je ponovo propustio dostaviti karton na kraju mandata, Komisija za sprečavanje korupcije otvorila je prekršajni predmet protiv njega. Sudija je ovaj put odbio platiti, tvrdeći da nije ni izabran ni imenovan, nego je na funkciji bio samo privremeno.

On je također tvrdio da je istekao period zastare u njegovom slučaju, te da prekršajna kazna za fizičko lice, po zakonu, ne može premašivati 250 eura.

Komisija za sprečavanje korupcije odbila je argumente ovog sudije. Ali je u tom predmetu bilo jednostavnije da se plati kazna nego da se poštuje zakon.

“Platio je novčanu kaznu, ali još uvijek nije podnio izjavu o imovini”, kazala je za BIRN Biljana Ivanovska, predsjednica Komisije za sprečavanje korupcije.

Ona kaže da imena osoba koje nisu dostavile izjave o imovini ili su nepotpune, biće javno objavljena, te će o tome biti obaviješteni sudovi pri kojima rade.

Prema podacima Komisije za sprečavanje korupcije, tokom protekle tri godine 30 sudija i 10 tužitelja propustilo je dostaviti izjave o imovini ili prijaviti promjene u vlasništvu imovine.

U Sjevernoj Makedoniji provjere izjava o posjedovanju imovine javnih zvaničnika uvijek uzimaju vremena.

Tokom marta 2019. godine Državna komisija za sprečavanje korupcije odlučila je provjeriti imovinu pet sudija. Oni su odabrani nakon što je Izvještaj State Departmenta naveo političko uplitanje u njihovom imenovanju.

Četiri godine kasnije, u predmetu dvojice sudija nisu pronađeni dokazi da su se uspjeli nesrazmjerno obogatiti. Provjere preostale trojice se nastavljaju.

Ponekad se javlja problem kada se imovina registrira pod imenom neke druge osobe ili se stekne u inostranstvu.

Ivanovska navodi da je Komisija za sprečavanje korupcije dogovorila ugovore o suradnji s velikim brojem zemalja kako bi se omogućila razmjena informacija vezano za javne zvaničnike, ali oni tek trebaju stupiti na snagu.

Pogled na imovinske kartone devet sudija koji rade na predmetima organiziranog kriminala i korupcije otkriva veliki broj različitosti. Neki nisu čak ni spomenuli svoje plate, dok su drugi prijavili da imaju dionice u kompanijama, ali su dali nepotpune ili nejasne podatke o dividendama.

Skoro nepostojeće povjerenje javnosti u sudstvo

Bivši sudija Artur Malaj nakon javne rasprave u prvom stepenu. Foto: LSA

Prema istraživanjima Balkan barometra, povjerenje u sudove u zemljama regiona u 2023. godini je veoma nisko i kreće se od samo 1,7 do 2,6 posto.

Dio razloga leži u sumnji da sudije i tužitelji dobijaju provizije da predmete usmjeravaju određenim putem, ili ih potpuno “zakopaju”.

Lejla Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Bosni i Hercegovini, kaže da bi “transparentno objavljivanje” imovine mnogo pomoglo u rastjerivanju oblaka sumnje sa sudija i tužitelja.

Tokom 2018. godine CIN je objavio bazu podataka kojom su otkrili razlike između prihoda i imovinskih kartona političara, sudija i tužitelja.

“Do danas nismo vidjeli bilo kakav korak u tom pravcu za više transparentnosti i provjera”, navodi Bičakčić.

U Srbiji je istraživačka medijska kuća KRIK prošle godine izvijestila o podacima koji su procurili iz švicarskog bankovnog giganta Credit Suisse, koji pokazuju da je beogradska sutkinja Milena Trgovčević Prokić imala račun u toj banci sa preko 400.000 švicarskih franaka, odnosno oko 415.000 eura.

Sutkinja se penzionisala 2020. godine i, koliko je poznato KRIK-u, nikad nije otvoren predmet u vezi sa spomenutim otkrićem. Trgovčević Prokić nije odgovorila na zahtjev KRIK-a za komentar.

Ova priča je napravljena uz podršku Globalnog programa “Borba protiv nezakonitih finansijskih tokova” koji sprovodi GIZ, a finansijski podržavaju Nemačko savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj i Norveško ministarstvo spoljnih poslova.
Njen sadržaj je isključiva odgovornost BIRN-a i ne odražava nužno stavove GIZ-a, Nemačkog saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj ili Norveškog ministarstva spoljnih poslova..