Govor mržnje i glorifikacija ratnih zločinaca doprinijeli polarizaciji društva

Prema ocjeni zamjenika glavnog tužitelja Tužilaštva BiH i šefa Odjela za ratne zločine, Ivana Matešića, ova država propustila je 10 godina za procesuiranje ratnih zločina. On je podsjetio da je Državno tužilaštvo tek deset godina od osnivanja primilo veći broj tužitelja, te ih rasporedilo na predmete ratnih zločina.

“Umiru svjedoci, umiru osumnjičeni, ali i optuženi. Žive svjedoke se etiketira kao izdajnike ako progovore o onome čemu su svjedočili. Smatram da mi kroz optužnice i osuđujuće presude doprinosimo procesu pomirenja, ali samo to nije dovoljno“, rekao je tužitelj Matešić.

On je podsjetio da je, na osnovu optužnica Državnog tužilaštva, više od 320 osoba osuđeno zbog ratnih zločina, te pravomoćno izrečeno ukupno 3.470 godina zatvora. Matešić je naveo i da je u ovoj instituciji još 260 otvorenih predmeta s poznatim počiniocima, te 130 s onim počiniocima koji su nedostupni organima gonjenja BiH.

“Procesuiranje ratnih zločina će biti uspješno kada mi kao društvo prihvatimo da je zločin – zločin, bez obzira kako se zvao počinilac, ali i kada političke elite to shvate i na taj način govore u javnom prostoru“, ocijenio je Matešić.

Edina Bećirević, izvršna direktorica Atlantske inicijative, u izlaganju je navela  primjere Esada Landže, osuđenog za zločine u logoru “Čelebići” kod Konjica i Darija Kordića, osuđenog za zločine u Ahmićima.

“Landžo je priznao zločin, prošao uspješno korz psihoterapiju, te se u konačnici pokajao i suočio sa svojim žrtvama. Kordić je prijevremeno pušten iz zatvora, nije se pokajao, čak govori kako je sve vrijedilo i da bi to ponovio“, navela je Bećirević.

Ona je ocjenila da susjedne zemlje imaju destruktivan odnos prema ratnim zločincima i zločinima te da je za Srbiju, u kojoj još uvijek vlada narativ etnonacionalizma, to i razumljivo.

“Kako je moguće da se Hrvatska, članica Evrope unije i Nato-a, nije ogradila od ratnih zločinaca? Hrvatska je trebala biti lider u regionu po pitanju procesa pomirenja, ali vlasti ove države su Kordiću, Jadranku Prliću i drugim osuđenicima za najteža krivična djela dodjeljivale priznanja“, navela je ona.

Tranzicijska pravda na teorijskom nivou podrazumijeva strategijske procese koji su temeljito osmišljeni i svaki od njih ima svoju ulogu u tome da neko društvo prevaziđe masovna kršenja ljudskih prava – od procesuiranja odgovornih, prava na istinu, obrazovnog sistema, komisije za utvrđivanje šta se desilo, sistema reparacija žrtvama, spomenika i memorijala, pitanja nestalih osoba i garancija neponavljanja zločina.

“Sve što se u BiH radilo, a puno je rađeno, bilo je u odsustvu takvog strateškog dokumenta, a direktnu odgovornost snose bh. političari i predstavnici međunarodne zajednice koji su uvijek preferirali kompromise koji ne doprinose procesu pomirenja u potpunosti“, naveo je Denis Džidić, izvršni direktor Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH.

Džidić je podsjetio da se zakoni koji se tiču tranzicijske pravde godinama ne provode, a kao primjer je naveo Zakon o nestalim osobama BiH kojim je predviđeno formiranje Fonda za nestale osobe, koji apsolutno ne postoji.

“Na površini tranzicijske pravde mi imamo sve dokaze da je BiH politički zarobljena država, uz potpuno odsustvo vladavine prava, te imate potpunu i jasnu blokadu svih aktera koji odbijaju da se sistemski bave ovim pitanjima“, smatra Džidić.

Bosna i Hercegovina je posljednjih godina uspjela uspostaviti određene mehanizme reparacija žrtvama rata, ali i dalje ta podrška institucija država nije adekvatna, ni u skladu s međunarodnim standardima.

“Država nikada nije uspostavila administrativni kolektivni program reparacija kroz koji bi svim preživjelima u BiH bio omogućen jednostavn pristup mjerama reparacija pod istim uslovima“, navela je Selma Korjenić, šefica TRIAL programa za Bosnu i Hercegovinu.

Ona je ocijenila da zakoni imaju jasne nedostatke, koji se prije svega ogledaju na ograničavanje roka za podnošenje zahtjeva za reparaciju, te uskraćivanje prava na rehabilitaciju u banjama za civilne žrtve rata.

“Bez konkretnog odgovora institucija, nema ni potpunog procesa pomirenja“, zaključila je Korajlić.

Ovim panelom završena je dvodnevna Konferencija o ljudskim pravima u BiH, koju su organizovali Ured ombudsmena za ljudska prava BiH, Ured Ujedinjenih nacija u BiH i Ured za ljudska prava UN-a, a povodom obilježavanja 75. godina od usvojanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.