Žrtve iz BiH spremne pomoći žrtvama seksualnog zlostavljanja u Ukrajini

Irina Andreeva. Foto: Facebook stranica projekta “Assisto”

Direktorica Fondacije “Andreev” iz Kijeva, Irina Andreeva u razgovoru za Detektor objašnjava kako se, nažalost, iskustvo žrtava seksualnog nasilja i silovanja u BiH, i stručnjaka koji im godinama pomažu, pokazalo iznimno važnim za žrtve iz Ukrajine. Iako su psiholozi koji danas pomažu žrtvama u Ukrajini, gdje ruski napadi i dalje traju, imali iskustvo u radu sa žrtvama porodičnog nasilja, kako pojašnjava, rad sa žrtvama ratnog seksualnog nasilja je zahtijevao više.

“BiH ima tužno, ali tako važno iskustvo – kako čovjeku dati nadu za život. Kako naučiti da se nosite sa svojim strahovima i stidom, koji žrtve vrlo često osjećaju. Kada smo tek započeli naš projekat, imali smo samo teoretsku ideju kako raditi sa ovom kategorijom ljudi”, objašnjava Andreeva i dodaje da je upravo zbog toga bilo važno da znaju kako se pomagalo ženama u BiH tokom rata i nakon njega.

Kako su prije više od 30 godina prošle slično iskustvo, Midheta Kaloper iz Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” pojašnjava da su brojne ženske organizacije iz BiH učestvovale na treningu u Moldaviji za volontere koji su se tada pripremali da rade na psihološkoj podršci ženama, djevojčicama, muškarcima i dječacima koji su izbjegli iz Ukrajine. Za nju je važno bilo poručiti žrtvama da nisu same i pojasniti im da se mogu nositi s trauma. Podjednako kao i da moraju pristupiti prikupljanju dokaza protiv počinilaca.

“Znači, to je prvi stepen zadovoljenja pravde. Kad je psihološka podrška i kad je pravna borba, to ne može ići jedno bez drugoga. To su stvari koje moraju ići jedne s drugim. Morate osnažiti ženu – kad je osnažite, onda se ona bori za svoja prava”, kaže Kaloper.

Irina Andreeva pojašnjava da uprkos sličnostima u traumama kod žrtava, uvidjela je i razlike između BiH i Ukrajine.

“Tokom posjete vašoj zemlji komunicirali smo s raznim organizacijama. Sjećam se fraze kako silovana žena u BiH zna svog silovatelja po licu, jer je to često bio njen komšija. U Ukrajini žena rijetko zna ko je počinio zločin. Uostalom, ovi osvajači su došli iz dalekih krajeva Rusije. Naše žene se još uvijek boje da se okupatori ne vrate, jer se rat nastavlja”, navodi Andreeva, čija organizacija obilazi deokupirana sela Kijevske oblasti, nudeći žrtvama ginekološku i psihološku pomoć.

Nakon početka projekta, uspostavili su i komunikaciju sa Uredom glavnog tužioca Ukrajine.

“Naši psiholozi su dio mobilnih timova koji odlaze na novookupirane teritorije regije Herson, Donjeck i Harkov radi prikupljanja dokaza o ratnim zločinima. Naši psiholozi pripremaju za ispitivanja ljude koji su preživjeli seksualno nasilje”, pojašnjava ona.

Studijska posjeta BiH. Foto: Facebook stranica projekta “Assisto”

Ona je tokom studijske posjete BiH navela da je, prema zvaničnim podacima s okupiranih područja u Ukrajini, do sada evidentirano 195 žrtava, ali da se strahuje da je ta brojka mnogo veća.

U BiH je tokom rata silovano 20.000 do 50.000 osoba, koliko Ujedinjene nacije procjenjuju.

Kaloper navodi da je dijeljenje lekcije iz BiH s volonterima u Moldaviji bio prvi korak, ali da ima informacije da će ih određene organizacije ponovno kontaktirati i da će ovoga puta prisustvovati veći broj žena iz BiH te da, ukoliko to bude moguće, žrtve iz Ukrajine dođu u BiH kako bi im bila pružena pomoć.

Adila Suljević, predsjednica Udruženja za pomoć žrtvama i preživjelima seksualnog nasilja u ratu “Suze” Brčko, koje je članica Svjetske mreže žrtava i preživjelih za zaustavljanje seksualnog nasilja u ratu, navodi kako su brojne aktivnosti posvetile razgovoru o pomoći žrtvama iz Ukrajine i da su spremne podijeliti svoja iskustva.

“Govorimo im da nisu same, izlazimo u medije, učimo ih da ne šute, ohrabrujemo da progovore”, kaže Suljević, ističući da, nažalost, još mnoge žene u BiH zbog stigme i diskriminacije odbijaju pričati o onome što su preživjele ili tražiti svoja prava.

“Mi smo se borile da ozdravimo kako bismo mogle da komuniciramo s narodom. Kako bismo mogle dalje da vodimo svoj život. Mi smo i danas-dan bolesne žene i danas-dan radimo psihoterapije na sebi”, dodaje ona.

Pred žrtvama iz Ukrajine je težak proces, tvrdi ona.

“Izvođena tri puta na strijeljanje, pa silovanje, pa sve moguće torture, i hiljadu puta sam rekla, dok sam se liječila, i poželjela sam što me nisu ubili. Međutim, ja mislim ipak da Bog to nije htio da mi umremo, da mi ipak budemo ti svjedoci, koje ćemo pričati i koje ćemo otvarati oči novim generacijama i širiti ljubav, a ne mržnju”, zaključuje Suljević.