Aljo Hasančević, koji je u Bosanskom Šamcu prošao torture u četiri logora i preživio strijeljanje, za Detektor kaže kako je pravda bila spora, ali ipak dostižna. On smatra kako je presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću potvrda činjenica o onome što se dešavalo u BiH u periodu od 1992. do 1995., kao i učešća jedinica Državne bezbjednosti (DB) Srbije u počinjenim zločinima.

“Ova presuda je minimalna satisfakcija za žrtve torture i masovnih ubistava koje su počinile jedinice DB-a Srbije. Veoma je važno što je potvrđeno u presudi učešće ‘Crvenih beretki’ u zločinima i u Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Trnovu i Sanskom Mostu pored već presuđenih djela u Bosanskom Šamcu. Pravda je ipak pobijedila”, rekao je Hasančević.

Munevera Avdić iz Kotor-Varoši je kazala da je vrlo zadovoljna izrečenom presudom, naročito u pogledu proširenja prvostepene presude i na druge opštine iz optužnice.

“Sad se tačno zna da su visokopozicionirani ljudi iz Srbije učestvovali u zločinima u Bosni i Hercegovini i šire”, rekla je Avdić.

Jusuf Trbić, novinar iz Bijeljine, grada koji se u optužnici protiv Stanišića i Simatovića nalazio kao prvo mjesto gdje su počinjeni zločini, smatra kako je pravosnažna presuda Stanišiću i Simatoviću mnogo pravednija nego prvostepena, iz razloga što je potvrdila učešće ljudi iz DB-a Srbije u obuci onih koji su počinili zločine.

“U ovom procesu, koji je predugo trajao, dokazano je da je Služba državne bezbjednosti komandovala i praktično i upravljala na sve moguće načine takozvanim paravojnim formacijama, među njima su bili i ‘Arkanovci’, koji su ovdje u Bijeljini počinili masovne zločine nad civilima početkom aprila 1992. godine, nisu se ni krili”, naveo je Trbić, koji se poziva na bezbroj dokaza, među kojima i fotografije Rona Haviva.

Reakcije na osudu za strijeljanje Srebreničana

Pravosnažnom presudom je utvrđeno da su bivši čelnici Službe državne bezbjednosti Srbije odgovorni kao članovi UZP-a i za ubistva šest muškaraca iz Srebrenice na području Trnova.

Šehida Abdurahmanović iz Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” pratila je izricanje presude u sudnici u Haagu i smatra da žrtve nikada ne mogu biti u potpunosti zadovoljne.

“Žrtva nikada ne može biti zadovoljna, jer mi ne možemo doći do svog krajnjeg cilja da pronađemo sve i da svi zločinci budu adekvatno kažnjeni. Ali evo današnjom presudom Stanišiću i Simatoviću malo smo dobili satisfakcije, jer im je kazna malo povećana. Dalo nam je danas za pravo da zaista ne odustajem od tužbe prema Srbiji”, rekla je Abdurahmanović.

“Možda su dobili male kazne, ali ipak postoji presuda da su osuđeni kao zločinci”, dodala je Kada Hotić novinarima Detektora u Haagu.

Šuhra Sinanović iz Srebrenice smatra kako je važno što je utvrđeno da su Stanišić i Simatović djelovali kao dio udruženog zločinačkog poduhvata i činjenice da su čelnici SB Srbije odgovorni za zločine u BiH i Hrvatskoj.

Nura Begović iz Udruženja “Žene Srebrenice” ipak smatra kako su Stanišić i Simatović trebali dobiti kaznu doživotnog zatvora, umjesto što im je sa 12 povećana na 15 godina zatvora.

“Znate ko je još dobio ovu kaznu? Dobila je Srbija! Ovo se naređivalo iz Srbije i vidi se šta su sve radili, ko su bili naredbodavci, a ko izvršioci”, kazala je Begović, podsjetivši kako je neophodno i dalje raditi na kažnjavanju odgovornih.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, poručio je kako je presudu, kojom se dokazuje odgovornost Srbije za učešće u ratu u BiH, čekao 30 godina, otkako je osnovan Tribunal u Haagu.

“Vrh državne bezbjednosti Srbije je direktno involviran u rat u Bosni i Hercegovini. Više od ovoga nismo mogli.”

Nedovoljna visina kazne

Mehmed Begić, bivši logoraš iz Ključa, podsjetio je kako je ovo suđenje trajalo 20 godina, te smatra kako su postojali dokazi i utvrđene činjenice prema kojima se presuda ranije mogla donijeti.

“Međutim, važno je da je presuda donesena, da su oni krivi, da je sada po ovoj presudi dokazan udruženi zločinački poduhvat, kao i da su krivi za zločine koji su počinjeni ne samo u Bosanskom Šamcu nego i u drugim mjestima, pa i Sanskom Mostu”, rekao je Begić.

Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, zadovoljan je činjenicom da su presudom Stanišić i Simatović osuđeni i za zločine u ovome gradu, Zvorniku i Bijeljini, te da im je izrečena veća kazna zatvora, ali smatra da je nedovoljna.

“I kazna doživotnog zatvora za djela koja su njihovi potčinjeni učinili, a oni podstrekavali, s obzirom na funkciju koju su obavljali, te službe su bile inspirator zla koje se dešavalo u Bosni i Hercegovini, a njihovi su pripadnici obučavali zločince”, istakao je Alibegović.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” iz Višegrada, nada se da će odgovorni i političari zbog dokazanog učešća srbijanskih zvaničnika “napokon pokrenuti reviziju tužbe protiv Srbije za agresiju na Bosnu i Hercegovinu”.

Munira Subašić iz Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” smatra kako je ovom presudom “Haški tribunal uspio da završi svoju misiju ljudski”, jer je ova presuda pokazala “da je Srbija odgovorna”.

“MiG-ovi koji su dolazili iz Srbije, nisu dolazili iz Republike Srpske. Republika Srpska nije imala MiG-ove, nije imala piste, nije imala pilote. Ja sam ranjena ‘92. godine i drago mi je, ne zbog mene, nego zbog naše djece koja žive u Bosni i Hercegovini, i treba djeci kazati pravu istinu, ne treba ih držati u lažima. Pomozimo, mi žrtve, sve žrtve iz BiH i sa Balkana, da svoju unučad okrenemo prema budućnosti. Bez istine nema pravde, bez pravde nema povjerenja, bez povjerenja nema pomirenja”, poručila je Subašić.