Rješavanje pitanja nestalih mora postati prioritet u BiH

Konferencija je organizovana povodom prezentacije projekata koja su udruženja realizovala u 2022. godini, zahvaljujući grantovima ICMP-a, uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije i Ambasade Kraljevine Švedske.

Samira Krehić, zamjenica šefa Programa ICMP-a za zapadni Balkan, rekla je da je rezultat saradnje sa udruženjima nestalih osoba, koja je počela prije 25 godina, pronalazak i identifikacija preko dvije trećine od ukupno oko 32.000 nestalih u BiH.

“Porodice nestalih su, što je jako važno, bile i ostale ustrajne u svojoj borbi za pravdu i utvrđivanje individualne krivice počinilaca i nalogodavaca, što je do sada rezultiralo najvećim brojem presuda za ratne zločine od Drugog svjetskog rata“, istakla je Krehić, dodavši da je, zahvaljući udruženjima, donijet Zakon o nestalim osobama, osnovan Institut za nestale osobe te uspostavljena Centralna evidencije nestalih u državi.

Više od 100.000 porodica dobrovoljno su donirale referentni uzorak za DNK analizu, što je rezultiralo hiljadama uspješnih identifikacija. Krug onih koji podržavaju rad udruženja porodica nestalih se mora proširiti, kako bi oni nastavili svoj doprinos u kompletno procesu, poručeno je iz ICMP-a.

U BiH se još traga za više od sedam hiljada nestalih osoba. Semina Alekić, predsjedavajuća Koordinacije udruženja porodica nestalih osoba u BiH, kroz projekat “Rješavanja pitanja nestalih osoba kao prioritet politike u BiH“, organizovala je sastanak s predstavnicima Državnog ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, na kojem su dogovorene aktivnosti u ovoj godini kako bi se ubrzao proces traženja nestalih.

“Mi smo tražili da se kroz te javne politike ubrza rješavanje pitanje nestalih osoba. Kao osnova za naše aktivnosti bio je Zakon o nestalim osobama, član tri, u kojem se govori o odgovornostima institucija da pruže informaciju porodicama nestalih osoba, da se pronadju i ukopaju posmrtnih ostaci žrtava“, rekla je Alekić.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalinika “Grabovica 93“, kaže da se ne mogu pohvaliti pronalaskom nestalih civila iz Grabovice, zbog čega apeluje na institucije da se aktivnije uključe u rješavanje ovog problema.

“Niti jednu kost, niti jedno tijelo do danas nismo pronašli, osim jedne zvanične razmjene koja je bila tada prije 29 godina, sva se priča s tim završila. Mi vidimo kako to sve ide kada se uključe međunarodni donatori, a onda se moramo zapitati do koga je, ima li dovoljno iskrenosti ovdje među nama. Neka institucijama vlasti traženje nestalih bude prioritet“, rekao je Drežnjak, napomenuvši da se ove godine navršava 30 godina od zločina u Grabovici.

“Gradovi nestalih“ naziv je projekta koji je realizovalo Udruženje porodica nestalih boraca i civila Semberije i Majevice, u koji su kroz proces traženja i identifikacije nestalih uključeni gradovi, opštine i civilne zaštite. Smilja Mitrović, predsjednica Udruženja, poručuje da neće prestati s radom dok sve nestale osobe ne budu pronađene.

“Mi smo na sastanku sa Tužilaštvom i Institutom za traženje nestalih donijeli zaključak da se otvori što više kancelarija i zaposli što više forenzičara, da se počnu rješavati posmrtni ostaci koji se nalaze po kosturnicama, a ne pripadaju nikome. Tražimo i od opština da barem jednom svake godine raspravljaju o nestalim osobama“, rekla je Mitrović.

Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko je kroz projekat “Da se ne zaboravi“ organizovalo izložbu nekoliko stotina fotografija žrtava zločina počinjenih u ovom gradu.

“Donatori su dali nemjerljiv doprinos ovoj izložbi i pobrinuli se da oni kojima su nasilno oduzeti životi prilikom okupiranog Brčkog ne budu zboravljeni nikada, da sačuvajmo sjećanje i uspomenu na njih kroz fotografije“, rekao je predsjednik Udruženja Ramiz Ahmetović.

“Majčina marama“ i “Majčin zagrljaj“ projekti su koje su prošle godine od ovih grantova realizovale “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, odnosno “Žene Podrinja“ iz Bratunca. Udruženje porodica nestalih osoba iz Mrkonjić Grada je realizovalo projekat “Zajedno do pravde i pomirenja“, gdje su u deset opština putem okruglih stolova okupili ljude svih nacionalnosti s kojima su razgovarali o problemima u radu udruženja.