U Hagu predstavljen priručnik za nastavnike historije o podučavanju o zločinima

U uvodnim riječima na predstavljanju “Priručnika za nastavnike historije o korištenju arhive Tribunala i Mehanizma u nastavi historije”, Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kazala je da je obrazovanje ključno u borbi protiv revidiranja i poricanja zločina u regionu koje sve više dobija na zamahu.

Ona je kazala kako su sukobi iz 90-ih godina na Balkanu imali veliku uticaj na region, navodeći da je značaj Mehanizma veći od sudnica.

“Od ključnog je značaja da buduće generacije shvate značaj ovih sukoba i da budu obaviješteni o načinima na koji mehanzmi mogu da pomogunu da se spriječe ova zvjerstva u budućnosti”, kazala je Gatti Santana, dodajući da nastavnici historije u ovome mogu imati ključnu ulogu.

Steven Stegers, direktor Evropskog udruženja nastavnika istorije (EUROCLIO), podijelio je slično mišljenje, navodeći da je obrazovanje najbolje sredstvo za podučavanje mladih o prošlosti.

“Moramo da se suprotstavimo isključivim narativima gdje se cijele grupe osjećaju žrtvama”, kazao je Steger, dodajući da đaci i studenti nemaju iskustvo o ratu i da im je potrebno govoriti o tome.

Anisa Sućeska, koordinatorica Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom, navela je da nakon tri decenije u regionu postoji poricanje ratnih zločina, te da je nastavnicima potrebno više podrške i znanja o radu Mehanizma da imaju samopouzdanja da pokrenu pitanja.

“Od kraja 2019. godine do danas obučili smo više od 500 nastavnika historije. Oni su poslije radionica počeli da drže lekcije koristeći arhive Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ”, kazala je Sućeska, dodajući da će priručnici biti dostupni već od sljedećeg mjeseca.

Rodoljub Jovanović, koji je radio na razvoju metodologije za ovaj priručnik, naveo je da nastavnici u jednoj regiju moraju raditi zajedno kako bi razvili nastavne planove, što bi im omogućilo da se usredotoče na ono što je važno.

Govoreći o radu na priručniku, Aleksandar Teodosijević kao jedan od autora, kazao je da nastavnici historije često osjećaju nedostatak podrške za predavanje o periodu 90-ih godina, navodeći da su kurikulumi i udžbenici etnocentrično postaljeni.

“Iako je prošlo 30 godina od rata, živimo u postkonfliktnim društvima i mnogi smatraju da je prerano o ovim temama govoriti. To nije tačno. Odmah nakon Drugog svjetskog rata su se radila istraživanja i to je bilo lekovito u procesu pomirenja”, kazao je Teodosijević, navodeći da utvrđivanje činjenica doprinosi pomirenju narodima bivše Jugoslavije.

On je kazao da se često manipuliše ulogom suda, te se navodi da je suđeno narodu, a ne individuama.

Drugi autori govorili su o specifičnim dijelovima priručnika na kojima su radili, uključujući iskustvo žena u ratu, prisilno preseljavanje i premještanje, te djecu u ratu. Autorica iz Crne Gore je navela da su svi, prolazeći kroz događaje, prošli kroz određenu katarzu.

“Konsultovala sam se s psiholozima i sociolozima koji su objasnili da, kad god se susrećete s ovakvim događajima, svoj narod doživljavate kao žrtvu, a ostale kao agresore”, kazala je ona, navodeći da se posmatranjem događaja bez nacionalnog ograničenja omogućava sagledavanje istine.

Miloš Vukanović je naveo da se u regionu često ne govori o prošlosti 90-ih godina prošlog stoljeća ili se prošlost zloupotrebljava.

“Mislim da smo našli način da pređemo prepreke i da damo nastavnicima oruđe da upotrijebe”, kazao je on.