Milunić i ostali: Porodice žrtava iz Zecova zatražile od optuženih lokacije grobnica

Fikret Bačić iznio je završnu riječ u ime porodica ubijenih u prijedorskom selu Zecovi 1992. godine, te poručio kako se pridružuju svemu onome što je Državno tužilaštvo iznijelo u svojoj završnoj riječi.

On je naglasio kako je za porodice žrtava najveća bol što još uvijek nisu pronašli tijela svojih najmilijih koji su ubijeni. Naveo je da on traga za 29 članova svoje porodice, među kojima su njegova žena te dvoje malodobne djece, majka, brat i bratova djeca.

“Očekivao sam da će optuženi otkriti lokacije, ali i dalje šute”, rekao je Bačić, te dodao kako bi najveća satisfakcija za porodice stradalih bio pronalazak posmrtnih ostataka ubijenih, kako bi ih dostojanstveno sahranili.

“Pozivam otpužene da nam otkriju gdje su tijela, znam da neki od njih to znaju, neka pomisle kako je nama dok oni uživaju u krugu svoje porodice”, kazao je Bačić te naveo kako su spremni na saradnju s Tužilaštvom BiH i Državnim sudom, da se onima koji otkriju lokacije umanji kazna.

Bačić je iznio i probleme oko realizacije imovinskopravnih zahtjeva oštećenih, jer ne postoji fond iz kojeg bi im materijalna naknada štete bila isplaćena u slučaju da optuženi nemaju novac ili imovinu.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima, optuženi su Dušan Milunić, Radovan Četić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Rasavačke čete Šestog bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske, rezervne milicije i drugih formacija.

Savan Zec, branilac prvooptuženog Dušana Milunića, rekao je da nema namjeru opravdavati zločine koji su počinjeni u Zecovima, već da želi razjasniti šta je tome prethodilo, te kakva je uloga Milunića.

“Ubistvo dvojice srpskih vojnika na bošnjačkom punktu u Hambarinama prethodilo je sukobu u Prijedoru”, kazao je Zec.

On je naveo kako ne postoji naredba da je vojna četa kojom je komandovao Milunić dobila zadatak da ide u pretres u Zecove, da je to bio zadatak rezervnog sastava milicije, a da je Milunić bio na pretresu šume Kurevo, gdje je, prema tvrdnjama Odbrane, bila smještena Teritorijalna odbrana BiH.

Odbrana tvrdi kako nije izveden niti jedan dokaz kojim je van svake sumnje dokazano da je Milunić naredio povlačenje dijela svoje jedinice iz Gradine, a koja je trebala štititi žene i djecu, koji su nakon toga ubijeni, te da nije naredio napad na hrvatsko selo Briševo.

Odbrana se osvrnula i na završnu riječ Državnog tužilaštva, navodeći kako je Tužilaštvo reklo da su činjenice iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju prihvaćene kao dokazane, ali da su za Odbranu neke sporne.

“Oni koji su ostali morali su okačiti bijele čaršafe na svoje prozore i nositi bijele trake oko ruku”, citirao je Zec jednu od spornih činjenica za Odbranu, navodeći kako ovo nije dokazano.

“Ovo je primjenom propagande usmjerene protiv Srba dovelo do obilježavanja ‘bijelih traka’ kako bi podsjećalo na Jevreje u Drugom svjetskom ratu”, obrazložio je Zec.

Odbrana se pozvala i na depešu Ministarstva narodne odbrane Srpske republike kojom, kako je kazao, potvrđuje da je mobilizacija počela 16. aprila 1992. godine.

“Tada nije postojala vojska i Milunić nije imao kome komandovati”, rekao je Zec.

On je kazao da su svjedoci potvrdili da su Bošnjaci formirali Patriotsku ligu, a da u junu 1992. godine počinje formiranje Vojske Republike Srpske, kada je formirana i 43. prijedorska motorizovana brigada, te njen Šesti bataljon, kojim je komandovao Milorad Rade Bilbija.

“Milunić nije bio ni član Srpske demokratske stranke, niti na rukovodećoj poziciji, on je sva naređenja dobijao od komandanta iz Ljubije”, rekao je Zec te dodao kako se na Vidovdan formira Rasavačka četa, kojom je Milunić komandovao.

Odbrana je predočila rekonstrukciju kretanja Milunića tokom napada na selo Zecovi, navodeći kako on nije silazio u selo, već je bio u šumi iznad sela.

“Odbrana je dokazala da je Milunić učestvovao u legitimnoj vojnoj akciji, pretresu šume po naredbi svog nadređenog. On nije počinio nikakvo krivično djelo, niti je bio prisutan prilikom počinjenja krivičnog djela”, kazao je branilac Zec, te dodao kako Milunić nije naredio, niti je mogao zaustaviti akciju.

Odbrana se osvrnula i na svjedoke Srbe koji su iskaz dali korist Optužbe, navodeći kako su oni očito spašavali vlastitu glavu, jer su trebali sjediti zajedno sa optuženima. Posebnu pažnju branilac je poklonio zaštićenom svjedoku Z-14.

“Kako je on svjedok, a ne optuženi – nema imuniteta, a bio je u pretresima u Zecovima?”, upitao je branilac.

Završnu riječ Odbrana Dušana Milunića okončat će na narednom ročištu, koje je zakazano za 26. maj.