Ramić Esad i ostali: Ubistva kod crkve u Bradini

Gordana Batinić ispričala je da je u Bradini živjela sa ocem, majkom i bratom, i da 25. maja 1992. počinje napad, odnosno pucnjava i granatiranje, te se ona sa ostalim mještanima sakrila u podrume kuća.

“Tada je došla vojska, imali su crne uniforme sa oznakama Hrvatskih odbrambenih snaga, izveli nas na ulicu u tražili zlato i novac“, ispričala je svjedokinja, te dodala da su tu odvojili muškarce od žena i djece.

“Moj otac je stradao jer su ga tjerali da se popenje na vojni kamion, prilikom čega ga je vojnik udario i slomio mu kuk“, navela je i dodala da su ih odvezli prema Konjicu.

Svjedokinja je rekla da je sa ženama ostala grupa mladića, među kojima su bili Vaso i Veso Vlajčić, Slobodan Živak i njegov brat Velimir, koje je vojska odvela do crkve, te ih ubila.

“Nismo smjeli gledati, ali krajem oka sam vidjela kako su popadali nakon rafala“, opisala je svjedokinja dio dešavanja ispred crkve u Bradini.

Potom su, prema njenim riječima, žene i djecu odveli u školu u Bradini, odakle ih nakon pet dana puštaju kućama. Na putu ka kući je, kako je navela, kod crkve vidjela iskopanu veliku jamu i mnogo leševa.

“Najviše mi je u sjećanju ostala ruka do lakta, ne znam čija je, ali je visila izvan te gomile“, rekla je.

Potom se ponovo vraćaju u zgradu škole, gdje ostaju tri dana i dobijaju naređenje da, kako je rekla svjedokinja, idu kod rodbine u Konjic, što su i uradili, a nakon mjesec dana su platile Mladenu Peharu da ih preveze na srpsku stranu.

Svjedokinja je navela da je njen otac bio zatočen u logoru “Čelebići” 120 dana i da, kada je pušten, nije mogao hodati ni govoriti.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Općinskog štaba Teritorijalne odbrane u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.

S njima je bio optužen i Senadin Čibo ali, kako je rekla predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović, zbog smrti je postupak protiv njega obustavljen.

Na poziv Državnog tužilaštva odazvao se i Marko Draganić, koji je ispričao da je iz Konjica krajem aprila otišao kod roditelja u selo Brđani u kojem 10. maja 1992. počinje pucnjava, kada se veći broj mještana odlučio otići u Bradinu, pa i njegova porodica, a on je došao 13. maja.

Na dan napada na Bradinu, 25. maja 1992. godine, svjedok se sakrio u šumi, te sa desetak mještana prešao u Brđane, a potom su 15. juna dobili poziv da dođu u Podorašac na igralište da daju izjavu.

“Tu su nas ispitali i uhapsili. Odveli su nas u logor ‘Čelebići'“, rekao je svjedok, te dodao da su ih u logoru podijelili u grupe po sedam zatvorenika i smjestili u šahtove, a nakon četiri do pet sati ih odveli u hangar 6.

Nakon toga je, prema riječima svjedoka, uslijedilo prozivanje, ispitivanje i premlaćivanje zatočenika.

“Nakon ispitivanja, meni i još jednom je naređeno da iznesemo tijelo Pere Mrkajića iz ambulante“, prisjetio se svjedok te dodao da je samo jednom dobio batine i da su ih 21. augusta prebacili u sportsku salu u Musali, a da je u novembru 1992. pušten.

Svjedok je ispričao i da je od rođake Željke saznao da je njegovog rođaka, a njenog oca Ratomira Draganića, ubio Mitko Pirkić.

Branilac optuženog Pirkića je pitao svjedoka da li je i zašto u ranijoj izjavi rekao da je “u napadu na Bradinu učestvovala ‘Mitketova jedinica’, čiji je otac bio stražar u logoru ‘Jasenovac’ tokom Drugog svjetskog rata“, ali svjedok se nije mogao sjetiti da je to izjavio ranije.

Branilac je predočio potvrdu Vijeću da je otac Mitka Pirkića bio učesnik Narodno-oslobodilačke borbe i zatočen 13 mjeseci u logoru “Jasenovac”, kao i da je jedan od rijetkih koji je uspio preživjeti.

“Ja ovime želim diskreditovati vjerodostojnost ovog svjedoka“, rekao je branilac.

Suđenje se nastavlja 24. maja.