Dobrovoljačka ulica: Obilježavanje odbrane Sarajeva i stradanja pripadnika JNA

Delegaciju iz Republike Srpske, koja je došla pod policijskom pratnjom, predvodili su Nenad Nešić i Staša Košarac, državni ministri sigurnosti te vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Milorad Kojić, zastupnik u Predstavničkom domu Državnog parlamenta i bivši direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS-a, te Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS-a i Danijel Egić, ministar za boračka pitanja ovog entiteta.

Egić je rekao da kolona JNA nije imala napadački karakter nego odbrambeni položaj u kretanju, te da je “imala uvjeravanje od tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića i pod zaštitom UNPROFOR-a da mirno prođe ovom ulicom i napusti grad Sarajevo“.

“Nažalost, desio se jedan strašan zločin, ubijeno je nekoliko pripadnika JNA. Za taj zločin još uvijek niko nije odgovarao. Mi kao Vlada, kao resorno ministarstvo, insistirat ćemo da za takav zločin neko odgovara u narednom periodu i postavljat ćemo se da se svi oni koji su činili zločine i koji su ubijali nedužne i vojnike i civile dovedu se pred sud pravde“, istakao je Egić, dodavši da je kolona JNA napadnuta kada još nije bilo proglašeno ratno stanje u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić je rekao da se ne može očekivati da se jedne žrtve uvažavaju, a druge ne uvažavaju i da to bude put ka miru i pomirenju.

“Poručujem da uvijek i svakom prilikom pozivamo na pomirenje, mir i međusobno poštovanje. Sve su žrtve jednake, sve su suze jednako teške i ne može se praviti nikakva razlika među žrtvama. To je jedino što ima smisla za budućnost. Nećemo odustati dok se prema žrtvama ne bude izražavalo jednako poštovanje “, rekao je Stevandić, dodavši da “ne može niko da priča o tome koji je cilj legitiman, koji nije i da opravdava ubijanje ljudi koji ni na koga nisu pucali“, navodeći da su za to imali garancije protivničke strane i međunarodne zajednice.

Stevandić se osvrnuo na raniju izjavu generala JNA Milutinja Kukanjca, u kojoj je rekao da je u Dobrovoljačkoj ulici poginulo šest vojnika.

“Pa mislim da je to licitiranje sa Haškim tribunalom i gospodinom Kukanjcem. Nisu svi poginuli iste sekunde, neki su umrli dan-dva kasnije, neki su pobijeni na nekim drugim mjestima. Prema tome, to licitiranje ne negira zločinačku namjeru da se pobiju ljudi koji su imali garancije, koji ni na koga nisu pucali i koji su napuštali Sarajevo“, rekao je Stevandić na događaju pod velikom policijskom kontrolom.

Sat vremena ranije, na istom mjestu okupili su se predstavnici Zelenih beretki. Predsjednik Udruženja “Zelene beretke“ Stari Grad Vahid Alić poručio je da su 2. i 3. maj 1992. najznačajniji dani za odbranu Sarajeva, ali i cijele Bosne i Hercegovine, te da su građani u tom periodu još vjerovali u u bratstvo i jedinstvo, kao i da je JNA bila garant sigurnosti i bezbjednosti.

“Prvo je granatiran grad sa okolnih brda, da bi oklopnim transporterima, tenkovima i ljudstvom krenuli na zgradu Predsjedništva s ciljem osvajanja i svrgavanja novoizabrane vlasti, a sve s ciljem dokazivanja međunarodnoj zajednici da novoizabrana vlast ne može rukovoditi ovom državom“, rekao je Alić, podsjetivši da je tada zapaljena pošta, granatirana televizija, Elektroprivreda, repetitori i druge institucije države.

Prema Alićevim riječima, JNA tokom povlačenja nije ispoštovala dogovor o razmjeni, gdje su trebali izaći potpuno nenaoružani, samo s ličnom opremom, kao i da su “izazvali incident pucanjem po građanima i braniocima koji su stajali u nizu prema Skenderiji, gdje je bila dogovorena razmjena“.

Članovi “Zelenih beretki” iskazali su nezadovoljstvo procesom koji se vodi pred Sudom BiH u predmetu Dobrovoljačka, te naveli da Tužilaštvo nikad nije pokrenulo proces protiv onih koji su izvršili ubistva građana Sarajeva.

U Sudu BiH je u toku sudski proces u kojem se za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su u tom periodu obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

U optužnici se navodi da je prilikom napada ubijeno osam oficira, vojnika i civila, uključujući pripadnike saniteta, a ranjeno njih 20-ak, dok je više desetina zarobljeno te fizički zlostavljano i ponižavano.