Tužilac Branko Bjelajac. Foto: BIRN BiH
Sudija Blagoja Dragosavljević je u obrazloženju presude rekao da Republičko javno tužilaštvo nije dokazalo da je Bjelejac od marta 2015. do 23. januara 2018. godine počinio krivično djelo, tako što kao postupajući tužilac u predmetu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka u kojem je donesena presuda, koja je postala pravosnažna 23. jula 2014. godine, nije izvršio službenu dužnost.
U pomenutom slučaju, nakon presude Osnovnog suda u Banjaluci iz 23. jula 2014. za krivično djelo “prevara”, osuđeni Adis Dedić nije postupio po pravosnažnoj presudi i oštećenom Savi Kneževiću nije nadoknadio učinjenu štetu kada je od njega kupovao stoku.
Sudija Dragosavljević je u obrazloženju presude naveo da na osnovu dokaznog materijala Sud smatra da je optuženi postupio nemarno jer nije učinio radnje koje je trebao da preduzme u konkretnom slučaju, te da se ne može braniti činjenicom da je bio preopterećen velikim brojem predmeta.
“Međutim, takvo nemarno postupanje, kada se pogleda u odnosu na ovaj predmet, ne predstavlja krivično djelo, kako je opisano u optužnici Republičkog javnog tužilaštva”, kazao je Dragosavljević.
Prema njegovim riječima, nije dokazano ni da je Bjelajac svojim nepostupanjem pribavio imovinsku korist za Adisa Dedića, niti je pričinio štetu oštećenom Savi Kneževiću.
“Nije utvrđena namjera ili umišljaj, koji su bitno obilježje za postojanje krivičnog djela za koje je Bjelajac optužen. Oštećeni je mogao da pokrene parnični postupak za isplatu pričinjene štete od 3.732 KM. Nije dokazano ni da pribavljena korist za Dedić Adisa, jer on nije otišao u zatvor”, kazao je Dragosavljević.
Kako je rekao, odgovornost za opozivanje uslovne osude nije samo na tužiocu u pomenutom slučaju, odnosno propust Bjelajca, nego i nadležnog suda koji je i donio presudu Dediću, a koji je trebao da prati da li on ispunjava naredbe iz uslovne osude.
“Opoziv uslovne osude i izricanje kazne zatvora je isključivo odluka suda, koji to radi po službenoj dužnosti ili po prijedlogu tužioca. Tužilac nije mogao da zna da li će presuda biti opozvana”, dodao je Dragosavljević.
Podsjećamo, Republičko javno tužilaštvo tereti Bjelajca da je njegovim nepostupanjem, uprkos urgencijama advokata oštećenog Save Kneževića, došlo do protoka roka kada je Dediću mogla biti izmijenjena presuda uslovne slobode.
Punomoćnik oštećenog Kneževića je 4. marta 2015. godine Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci podnio pismeni zahtjev za pokretanje postupka za opozivanje uslovne osude Dediću zbog neispunjenja obaveze nadoknade štete od 3.372 KM u roku ostavljenom presudom.
Bjelajcu je kasnije upućena i pismena urgencija, međutim, kako se navodi u optužnici, on nije stavio pismeni prijedlog nadležnom sudu za pokretanje postupka za opozivanje uslovne osude u zakonskom roku, već je to učinio poslije više od pola godine, nakon što su protekli zakonski rokovi za opozivanje uslovne osude.
Protiv današnje presude moguća je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske, u roku od 15 dana, nakon prijema presude.
