Davor Dragičević. Foto: BIRN BiH
Lepir je izjavio da je banjalučko Okružno tužilaštvo uradilo sve što je bilo u njihovoj moći da slučaj bude riješen i da je policija napravila niz proceduralnih propusta prilikom istražno-tehničkih radnji koje su uticale na samu istragu.
Rekao je Lepir da je slučaj dodijelio tužiocu Daliboru Vreći, a kao propuste policije koji su uticali na rad Tužilaštva naveo je loše ispitivanje lica koja su dovođena u vezu sa stradanjem mladića, slabo i netemeljno provjeravanje njihovih alibija, nevršenje uviđaja u kući za koju se tvrdilo da je opljačkana od strane Davida Dragičevića i kasno izuzimanje video-snimaka sa objekata u blizini te kuće.
“Tužilac ne ide i ne prikuplja dokaze, njemu dokaze dostavlja policija. Bilo je propusta od strane policije. Ja sam se obraćao Tužilaštvu BiH da oni preuzmu slučaj jer raspolažu sa više agencija, ali su oni to odbili. Svim srcem želim da se otkriju ubice, a doživio sam da me dio javnosti posmatra kao nekoga ko krije nešto”, kazao je Želimir Lepir.
On je potvrdio da ga je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač zvao s molbom da se ubrza rad na predmetu “jer je javnost uznemirena”, ali je rekao da nije bilo nikakvih drugih zahtjeva.
Potvrdio je i da je jednom bio, zajedno sa inspektorima koji su radili na slučaju, na sastanku u kabinetu tadašnjeg direktora Policije Republike Srpske Darka Ćuluma, ali da je razgovarano samo o dinamici rada na rješavanju ubistva.
Dragan Tolimir, advokat Davora Dragičevića, pitao je bivšeg glavnog tužioca da li je uobičajeno da čelni ljudi policije zajedno sa patologom održe konferenciju za novinare i iznesu detalje nakon pronalaska tijela Davida Dragičevića a bez tužilačke odluke, na šta je Lepir odgovorio odrečno.
“Bio sam iznenađen, gledam na televiziji i pitam se otkud ovo. Tužilac nije konsultovan, i to je propust. Mi smo im rekli da kad god su stvari sumnjive, da izvještavaju javnost samo kratko. Mene je iritiralo jer su konferenciju održali bez tužioca”, rekao je Lepir, ali je dodao da ta konferencija nije uticala na istragu.
Potvrdio je da Tužilaštvo protiv lica koja su održala konferenciju nakon pronalaska tijela Davida Dragičevića nije pokrenulo postupak jer nije bilo krivične odgovornosti, već samo disciplinske.
Lepir je kazao i da nije bilo dokaza da je David Dragičević zarobljen i mučen, već da su analize sa tri strane pokazale da je smrt nastupila davljenjem.
“Mi smo imali indicije ili da je od nekoga bježao pa da je upao u vodu ili da ga je neko gurnuo”, rekao je Lepir.
Na okolnost izuzimanja snimaka sa video-nadzora u blizini svoje kuće svjedočio je Đorđe Rađen, koji je kazao da su ga policijski inspektori zamolili da im pošalje snimke sa dvije kamere, što je on i učinio. Rekao je da nije dobio nikakvu naredbu ili nalog, već da je izašao u susret policiji, kojoj je prijavio pljačku svoje kuće.
“Mi tada nismo mogli znati da se radi o slučaju ubistva Davida Dragičevića. Kada kažem ‘mi’, mislim na komšije”, rekao je Rađen.
Punomoćenik tužilaca Bojan Mikanović prigovorio je svjedočenjima oba svjedoka kao irelevantnim za postupak koji se vodi po tužbi za klevetu.
U zajedničkoj tužbi koju su podnijeli 2018. godine, Lukač, Ilić i Ćulum od Davora Dragičevića, po osnovu nadoknade zbog klevete, traže ukupan iznos od 24.000 konvertibilnih maraka – svaki po 8.000 KM.
Oni su Dragičevića tužili zbog govora koje je on u nekoliko navrata držao na Trgu Krajine u Banjaluci, gdje su održavani skupovi “Pravde za Davida” pod njegovim vodstvom, u kojima ih je, navodi se u tužbi, prozvao da su “saučesnici u ubistvu njegovog sina”.
Sutkinja Stela Kovačević je nastavak ročišta, na kojem bi trebalo da budu ispitane i stranke u postupku, zakazala za 25. maj.
