Džombić negirao da je vršio pritisak na Kreditni odbor za kredit “Energoliniji“

Aleksandar Džombić je kazao da ne zna kako se navodni pritisak s njegove strane na Kreditni odbor Skupštine akcionara Investiciono razvojne banke Republike Srpske našao u optužnici po kojoj se vodi postupak protiv njega u Okružnom sudu u Banjoj Luci za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja.

Džombić je izjavio da nije vršio pritisak ni na tadašnjeg direktora Investiciono razvojne banke (IRB) Milenka Pavlovića, ali da je imao česte sastanke sa upravom IRB-a gdje se razgovaralo o radu pomenute banke, te da je na tim sastancima tražio posvećenost radu i izvršenje planova. Uticaj koji je imala ta banka, kako je rekao, direktno je bio vezan za razvoj privrede i ekonomsku politiku koju je Vlada usvajala na početku svake godine.

“Upoznat sam sa prvim zahtjevom za kredit tek kada je on odbijen. Tadašnji direktor IRB-a mi je rekao za to na sastanku“, rekao je Džombić, kao i da mu je rečeno da je kredit odbijen jer nije bilo dovoljno garancija.

On je rekao da ne zna zbog čega je Pavlović kasnije dao ostavku. Napomenuo je da je bilo nemoguće da on vrši pritisak na ljude koji su eksperti u svojim oblastima rada, te da je nekorektno reći da su oni bili njegovi poslušnici prilikom odlučivanja o spornom kreditu.

“U tom Kreditnom odboru je, između ostalih, bio i tadašnji ministar finansija Zoran Tegeltija. Kakav ja mogu pritisak vršiti na Tegeltiju? To je čovjek koji je obavljao mnoge visoke funkcije u ovoj državi“, kazao je optuženi Džombić tokom svjedočenja.

On je podsjetio da je Kreditni odbor Skupštine akcionara jednoglasno usvojio zahtjev da se preduzeću “Energolinija“, koja je bila dio nekadašnjeg preduzeća “Birač“, dodijeli kredit, ali pod uslovom da se drugo preduzeće iz te grupacije – “Alumina“ uvede kao sudužnik, to jeste da mu se da status jemac-platac i da to bude garancija kredita.

“Da je ‘Alumina’ to odbila, onda njihov zahtjev za kredit ne bi bio usvojen, pa čak ni 6,2 miliona KM, kako su predložili u takozvanom ‘malom kreditnom odboru’. (…) Oni su nama prezentovali plan investicija. Čak ni u IRB-u, kada je razmatran kreditni zahtjev, nisu sporili tu investiciju. Njima je bilo sporno sredstvo obezbjeđenja. Ja sam tražio da se ‘Alumina’ uvede kao garancija kredita“, rekao je optuženi, ocjenjujući optužnicu kao tendencioznu jer zanemaruje da je “Alumina u tom trenutku imala sposobnost da servisira i kredit od oko 70 miliona maraka“.

Kako je naveo, za dodjeljivanje kredita “Energoliniji” nisu presuđujući bili uslovi javnog interesa, iako je postojao veliki pritisak da se zadrži poslovanje pomenutih preduzeća.

Prema njegovim riječima, u Vladu Republike Srpske došao je veliki broj dopisa da se proizvodnja u preduzećima koja su bila dio kompleksa “Birač” mora održati jer bi, u slučaju prestanka rada, oko 5.000 radnika bilo pogođeno.

“Ako fabrika stane, 1.500 radnika direktno ostaje bez posla i oko 3.500 radnika kooperanata. Kada to pretvorimo u porodice, između 15-20 hiljada ljudi bi imalo posljedice, a to nije problem samo za Birač, nego za cijeli RS“, izjavio je Džombić.

Na kraju njegovog svjedočenja, branilac Zoran Bubić je Sudu rekao da je novi predsjednik uprave “Alumine“ prije nekoliko dana izjavio da će pomenuto preduzeće u skorije vrijeme vratiti u cijelosti iznos kredita IRB-u, te da će tu izjavu dostaviti Sudu.

Džombić se tereti da je zloupotrebu službenog položaja izvršio u toku 2012. godine, kada je, prema optužnici, prezaduženoj firmi “Energolinija” iz Zvornika omogućio dobijanje kredita Investiciono-razvojne banke u iznosu od 19,4 miliona maraka, a koji nikada nije vraćen.

Kredit je toj firmi isplaćen u maju 2012. godine, a u optužnici se navodi da je oko 10,6 miliona maraka upotrijebljeno u svrhe za koje je kredit tražen, a da je ostatak iznesen iz Bosne i Hercegovine.

Svjedočenjem Džombića završen je dokazni postupak odbrane, ali je tužilac Radenko Janković tražio od Suda iznošenje dodatnog dokaza, još jedno ekonomsko-finansijsko vještačenje, što je Okružni sud u Banjoj Luci i odobrio.

Janković je rekao da će od vještaka tražiti da posao uradi u što skorijem vremenu, u roku od mjesec dana, pa je predsjednik Sudskog vijeća odobrio zahtjev, uz napomenu da će nakon što se završi vještačenje biti određen termin narednog ročišta.