“Ja sam mislila da je mrtva”, kaže Fatima.

Od šoka, Fatima je izgubila svijest, a kasnije je u bolnici slušala plač svoje kćerke, koja je operisana bez anestezije jer je već tada, nekoliko mjeseci od početka rata, u Sarajevu nedostajalo injekcija i struje.

Anisa je preživjela i danas živi u Kanadi. Na tri suđenja pred Haškim tribunalom za opsadu Sarajeva, Fatima je svjedočila o ranjavanju svoje kćerke. Tako je snajperski incident u kojem je ranjena njena kćerka postao sudski utvrđena činjenica. Danas se nada da će se priča o snajperisanju civila u Sarajevu naći u domaćim udžbenicima historije.

“Ako ne bude to u udžbenicima, to će se za kratko vrijeme zaboraviti i sljedeće generacije i djeca neće znati. A ovako, udžbenik je udžbenik”, dodaje Fatima.

Sudski utvrđene činjenice i dalje se, gotovo tri decenije od završetka rata, rijetko izučavaju u domaćem obrazovnom sistemu.

“Dok je moja kćerka išla u osnovnu školu i u srednju školu, u udžbenicima nije bilo ništa. Učila je od nas, mi smo joj pričali, i sa slika”, objašnjava Fatima.

Rat u Bosni i Hercegovini je i dalje tabu tema za domaći obrazovni sistem, a djeca u udžbenicima, prema analizama stručnjaka, mogu pronaći tek šture podatke o ratnim događajima, koji se prikazuju jednostrano, čime se dodatno produbljuju podjele.

To je posljedica moratorija koji je međunarodna zajednica uvela da se posljednji rat u udžbenicima ne izučava, kaže Nenad Veličković, urednik Školegijuma. U posljednjih nekoliko godina sadržaj se polako uvodi, ali često dolazi iz nejasnih izvora i uz korištenje materijala koji nisu prilagođeni modernom izučavanju historije.

“A razlozi zbog kojih su ušli u udžbenike nisu bili iskrena želja donosilaca tih obrazovno-političkih odluka da zaista informišu objektivno i fer učenike o tome što je bilo, nego da taj rat iskoriste kao građu za svoje nacionalne narative i na svakoj od tih strana”, dodaje Veličković.

Obrazovanje pod uticajem politika

Sadašnji udžbenici ne opisuju rat, kaže Snježana Melunović, profesorica historije u sarajevskoj Gimnaziji “Obala”.

“Odnosno spominju se činjenice vezane za raspad Jugoslavije, onda se pravi jedan intermeco, jedna pauza i onda se govori o Dejtonskom sporazumu i kraju rata, a zapravo se o ratu ne govori”, navodi ona.

Djeca u Goraždu gotovo nikako ne mogu iz zastarjelih udžbenika historije naučiti o ratu, kaže Admir Kurtović, direktor Pedgoškog zavoda Bosansko-podrinjskog kantona (BPK).

“U udžbenicima iz historije se [rat] generalno spominje možda u rečenici, ali konkretnih detalja i pojedinosti nema”, dodaje Kurtović.

Ratne teme počele su se vraćati 2018. godine u sva tri obrazovna sistema i ušle su u udžbenike na različite načine, kaže profesorica na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu Melisa Forić Plasto.

“Ono što karakteriše taj pristup jeste zaista fokus na nacionalnu historiju, na historiju i žrtve jednog naroda, na jedno selektivno iznošenje činjenica”, objašnjava ona i dodaje kako se neke presude Haškog tribunala uopće ne spominju.

Detektor je ranije pisao kako, u novom udžbeniku koji se od prošle godine koristi u Tuzlanskom kantonu, kao izvor nisu korištene domaće niti međunarodne presude, ali se poziva na knjigu “Armija, ključ mira” Rasima Delića, kojeg je Haški tribunal pravosnažno osudio na tri godine zatvora jer nije preduzeo mjere da spriječi ili kazni zločine mudžahedina počinjene nad zarobljenicima srpske nacionalnosti u blizini Zavidovića.

Učenici u Zenici uče o sudski utvrđenim činjenicama o genocidu u Srebrenici, ali detalji o događajima u periodu od 1992. do 1995. godine su dosta šture i ne mogu dati pravu informaciju i uvid šta se dešavalo, govori Mirza Čehajić, stručni savjetnik za oblast obrazovanja Pedagoškog zavoda Zeničko-dobojskog kantona.

Činjenice o presudama za zločine koji su se desili u gradovima u kojim učenici žive i dalje se ne spominju.

“Događaji iz Muzičke škole u Zenici 1993. godine i događaji iz Vozuće kod Zavidovića 1995. godine nisu uključeni u sadržaj udžbenika koji se koriste na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona”, pojašnjava Čehajić.

Baza sudski utvrđenih činjenica kao alat u nastavi

U Sarajevu djeca u posljednjih nekoliko godina uče o opsadi grada i genocidu u Srebrenici iz materijala koji se pozivaju na presude. Ali nastavnici u glavnom gradu i drugdje i dalje nemaju dovoljno materijala iz pouzdanih izvora koje mogu koristiti.

Kako bismo to promijenili, u posljednje dvije godine u BIRN-u Bosne i Hercegovine razgovarali smo sa svjedocima zločina širom države i na osnovu hiljada stranica haških presuda napravili Bazu sudski utvrđenih činjenica, objašnjava Haris Rovčanin, novinar koji je radio na projektu.

BIRN BiH je odlučio iskoristiti svoje iskustvo izvještavanja o ratnim sukobima i na osnovu presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) napraviti bazu podataka sa 2.000 sudski utvrđenih činjenica o ratu.

Ova baza je podijeljena u deset regija i svaka ima polusatni dokumentarni film s ličnim svjedočenjima preživjelih žrtava. Uz bazu, profesorica Forić Plasto je izradila pripremu za nastavu kako bi pomogla nastavnicima da koriste ovaj izvor u nastavi i izučavanju rata u školama.

Autor istraživanja kaže da je Baza namijenjena nastavnicima, ali i ministarstvima obrazovanja, kako bi djeca u školi mogla učiti šta je ono što je sudski utvrđeno, a ne kako različite strane u ratnom sukobu interpretiraju, odnosno uzimaju iz presuda ono što njima odgovara, negirajući relevantne sudske činjenice.

“Baza je bitna zbog činjenice što smo se proteklih godina, pa takoreći decenija, često susretali sa relativiziranjem historije, različitim revizionizmima, mijenjanjem sudski utvrđenih činjenica”, kaže Rovčanin i dodaje da je zbog toga važno koristiti Bazu u nastavi.

Andrea Soldo, društvena istraživačica koja je ranije analizirala nastavne planove historije, smatra da su sudski utvrđene čijenjenice o ratu u BiH izuzetno dobrodošle, kao dodatni izvor informacija i dodatni resursi koji se mogu koristiti u nastavi historije, od osnovne škole do fakulteta. Na taj način se učenicima nude dodatne perspektive odnosno historijski izvori koji im pomažu da propitaju svoje pretpostavke i donesu lične prosudbe koje su bazirane na provjerenim informacijama, odnosno utvrđenim činjenicama, pojašnjava Soldo.

“Nastava historije može zauzeti važan dio i imati važnu ulogu u procesu pomirenja i izgradnje mira i u tim širim procesima tranzicijske pravde. Ali bez nekog koncenzusa nas kao društva i prihvatanja i razumijevanja zašto je nama ovo važno, bojim se da se ozbiljniji pomaci neće desiti”, dodaje ona.

Odluka o konačnom korištenju sudski utvrđenih činjenica u nastavi donose ministarstva obrazovanja kojima rukovode politički funkcioneri, ali nastavnici koji su već tokom izrade Baze vidjeli njene mogućnosti kažu da im olakšava pripremu i držanje časa. Neki od njih već su zvali novinare BIRN-a BiH da govore na časovima, a nekoliko mjeseci prije predstavljanja Baze organizovana je obuka više od 50 nastavnika u Sarajevu, Tuzli i Mostaru da koriste Bazu.

Govoreći o bazi, Forić Plasto kaže da je to interaktivna baza koja je dobro osmišljena za učenike koji pripadaju digitalnom dobu. Može biti samo poticaj za daljnja istraživanja i izučavanja, i na kraju krajeva – donošenja nekih vrijednosnih sudova.

“Svi ti mladi ljudi, oni će sutra biti nastavnici u školama. Ja očekujem da te svoje vještine koje ovdje razviju da će imati prilike da transferiraju na svoje radno okruženje, u radu sa budućim učenicima, i da to može biti neka nada za budućnost”, kaže Forić Plasto.