Unčanin i ostali: Saznanja o ubistvima u Velagićima

Vitomir Gajić je ispričao da je 1991. godine mobilisan u Vojnu policiju Prvog Krajiškog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), gdje je raspoređen u Dežurnu službu bataljona Vojne policije, obavljajući poslove krim policajca. Sjedište Dežurne službe bilo je u kasarni “Mali novi logor“ u Banjoj Luci.

Nadležnost mu je bila, kako je rekao, istraživati zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Objasnio je da je uzimao izjave od vojnih lica koja su počinila ili bila svjedoci krivičnih djela, o čemu je sačinjavao službene zabilješke, kao i da su se na osnovu saslušanja pravile izjave.

“Moglo se desiti da ja započnem istragu, a druge kolege preuzmu i nastave saslušanja. Formirao bi se spis, u njega se unosio krivični upisnik. Nismo se upućivali u istragu, nego onako kako su osobe vidjele događaj“, objasnio je Gajić.

Na pitanje tužioca Mersudina Pružana, Gajić je rekao da je Dežurna služba uzela nekoliko izjava od osumnjičenih i svjedoka nakon događaja u Velagićima kod Ključa 1992. godine i sačinila službene zabilješke, dodavši da se tu njihov posao završio.

Tužilac Pružan predočio je Gajiću pet službenih zabilješki sa njegovim potpisom od 5. juna 1992. godine, za koje je Gajić potvrdio da ih je potpisao. Na jednoj zabilješci se nalazi i potpis drugooptuženog Marinka Miljevića, te izjava sa potpisom tećeoptuženog Dragana Despota. Na pitanje Pružana zašto nema potpisa osobe koja je uzimala izjavu, Gajić je odgovorio da je on izjave uzimao u formi službene zabilješke, dodavši kako je svako na svoj način podnosio krivične prijave.

Na pitanje Dragana Međovića, branioca optuženog Boška Unčanina, koje djelo im je na teret stavljeno prilikom ispitivanja, Gajić je odgovorio da su oni samo uzimali izjave i saslušavali, te da niko od dovedenih nije bio osumnjičeni.

“Prema mom shvatanju, sugerisano nam je da, kada nekoga dovedemo, pokušamo saznati o čemu se radi“, rekao je, dodavši da nije znao krivičnopravni status lica koja su privedena. Dodao je da je tokom ispitivanja saznao da se zločin desio u školi u Velagićima kod Ključa, kada je došlo do pucnjave na zatočenike od strane pripadnika Vojske Republike Srpske.

Gajić je objasnio da im je komandir Dežurne službe dodjeljivao predmete po principu “kako se ko zatekne u službi“.

Boška Unčanina, Marinka Miljevića i Dragana Despota optužnica tereti u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka Drugog krajiškog korpusa za učešće u ubistvu 78 civila 1. juna 1992. u Velagićima.

Pružan je pročitao iskaz preminule svjedokinje Ramize Muratović u kojem je navela da su Srbi imali punkt, te da su jednog dana muškarcima naredili da se jave u Ključ, odakle su ih odveli na Manjaču, gdje su bili sedam mjeseci. Muškarcima iz okolnih sela su naredili da se jave na punkt u Velagićima.

“Čula sam da su ih pobili kod škole“, rekla je u izjavi svjedokinja.

Odbrane su uložile prigovor relevantnosti, uz obrazloženje da se radi o posrednom saznanju, te  se ne spominju optuženi.

Suđenje se nastavlja 6. aprila.