Novović i Pjano: Optuženi tvrdi da nije pucao u Potpeću, a čuo je ko jeste

Svjedočeći u svoju korist, Pjano je kazao da je bio u interventnom vodu rezervnog sastava policije čiji je komandir bio Miodrag Nikačević. Prisjetio se da su u avgustu dobili zadatak da dovedu bošnjačke civile iz Potpeća zbog straha od odmazde jer su u jednom incidentu stradali Srbi.

On je rekao da su vojnici stigli do kuće Fazlića, gdje je bilo civila koje nije lično poznavao.

“Moj brat je previjao neko dijete, stalo na ekser… Nikačević je izvještavao šta se dešava, puno civila, nepokretna žena, dijete povrijeđeno”, naveo je svjedok, dodavši da je rečeno da krenu pješke pošto nije mogao doći kamion.

Optuženi je kazao da je situacija bila dobra dok se u jednom trenutku nije začula graja i Vlastimir Avram zvani Laki nije izveo jednu ženu iz kuće zbog pištolja koji je pronašao.

Rekao je da mu je Nikačević kazao da ode po konja kako bi prebacili nepokretnu ženu. Naveo je da je s bratom Miroslavom nekako uspio staviti nepokretnu ženu na konja i da im je Nikačević rekao da krenu. Dodao je da je krenulo još nekoliko civila, kao i vojnika.

“Kad smo došli do groblja, začuli su se pucnji, čak i rikošeti. Dvjesto metara i jače smo odmakli bili. Čula se i detonacija”, prisjetio se optuženi.

Kazao je da je, idući dalje, jedan vojnik rekao da “ludi Laki izrafala tamo po kući”, a od drugog je čuo da je bacio bombu. Pjano je kazao da je to što je čuo rekao nekim komandirima koje je sreo kada su došli do mjesta na kojem su ih čekala dva kamiona.

“To je bio, maltene, najteži dan u mom životu, koji me evo i dan-danas proganja”, kazao je optuženi.

On je naveo da je kasnije od Gordana Vreće čuo da su pucali Dragan Kocić, Grujo Radović, Savo Ljevačić i Radmilo Šarović. Pjano je rekao da je sve što je čuo kasnije ispričao i komandiru policije, te da je, zbog toga što je o tome javno govorio, imao posljedice. On je kazao da je 1993. zapaljena kuća njegovih roditelja u Potpeću.

Pjano je rekao da je do 1986. živio u Potpeću, zaseoku Lučila. On je naveo da put kojim je išao u osnovnu školu ne prolazi pored kuće Fazlića. Ispričao je da je otišao u Beograd, gdje su mu bili supruga i sin i gdje je počeo raditi u maju 1992, ali se vratio nakon što mu je brat kazao da ga traži Vojna policija. Rekao je da nikad nije imao bradu.

Pjano je optužen da je u avgustu 1992. u mjestu Potpeće učestvovao u zarobljavanju i nezakonitom zatvaranju 17 osoba. Prema optužnici, iz kuće je izvedeno 11 žena i djece, a šest zarobljenih civila je ubijeno. Pjano je, kako se navodi, pucao kroz prozor kuće u kojoj su bili zatvoreni, dok su drugi bacili bombu.

Odbrana je u dokaze uložila fotografiju na kojoj optuženi demonstrira kako jedva može nogom dohvatiti prozor na kući. Pjani se sudi sa Spomenkom Novovićem za zločin protiv čovječnosti.

Tužilac Mersudin Pružan pitao je optuženog zbog čega je krivotvorio dokument ako tvrdi da nikad nije počinio krivično djelo i govorio neistine. Pjano je rekao da mu je u vojnoj knjižici, na koju se referisao tužilac, samo povezan ratni staž za vrijeme dok je odlazio u Beograd.

Na pitanje zbog čega njemu u istrazi nije sve ovo ispričao, optuženi je kazao da je namjeravao, ali da se predomislio kada mu je tužilac rekao da su “optužbe ukovane”. Optuženi je odbacio kao netačnu tvrdnju Pružana da je sam zapalio roditeljsku kuću kako bi dobio smještaj, kazavši da nikad ništa nije dobio za obnovu, te da je na tu kuću dva puta bacana bomba.

Na pitanja članova Vijeća zbog čega je dio civila ostao kod kuće i nije krenuo sa ostalima, Pjano je odgovorio da je čuo da neki nisu htjeli da idu.

Odbrana Pjane je uložila i materijalne dokaze te pročitala jedan iskaz, a suđenje se nastavlja 13. aprila.