Nešković Zoran i ostali: Zatočavanje Žepljaka u “Rasadniku“

Aljo Brđanin je posvjedočio da je početkom rata bio na školovanju u Srbiji, dok su njegovi roditelji bili u Žepi. Kazao je da se sa roditeljima prvi put susreo krajem ljeta 1998. u Kaknju, gdje su boravili kao izbjeglice.

Kako je rekao, tada mu je otac bio dosta mršaviji i iscrpljen, sa zdravstvenim problemima. U julu 1995., kada je bilo iseljavanje iz Žepe, izveden je iz autobusa i smješten u “Rasadnik, naveo je Brđanin.

“Govorio je da je tamo bio, išao na neke radove i nije im bilo lijepo. Bio je zatvoren, vidjelo se po njegovom fizičkom i psihičkom stanju da je doživio traume“, kazao je Brđanin i dodao da su najčešća imena koja je on spominjao Pantić, Nešković, Ujić i Đerić, te da su oni bili stražari, a Nešković glavni.

Objasnio je da mu je otac rekao da ga je jedan od stražara udario, ali nije ga imenovao. Brđanin je ranije predao dokumentaciju Tužilaštvu o zatočavanju njegovog oca Bege Brđanina u Rogatici.

Na upit Odbrana, svjedok je potvrdio da je njegov otac spominjao lica i stražare kada bi mu neko dolazio u goste, te na čije bi pitanje potvrdio da se o tim licima radilo. Potvrdio je da su, kada je njegov otac razgovarao sa gostima, bila dvojica Đerića – “Slaviša Đerić i još neki“.

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjeno nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila starosti oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.

Sabrija Kulovac je kazao da ga je rat zatekao u Žepi, gdje je bio sa roditeljima i starijim bratom. Ispričao je da je ranjen krajem 1992. i prebačen na liječene, a porodica ostaje u Žepi do jula 1995. Dodao je da su njegova majka i snaha otišle na razmjenu u Kladanj, a otac je ostao u Žepi, te se poslije sa civilima, autobusom, zaputio prema slobodnoj teritoriji.

Prema riječima svjedoka, 40-ak ljudi je izvučeno iz autobusa i zatočeni su u “Rasadnik“. Sa ocem se vidio tek u januaru 1996., kada je bila razmjena u Zenici.

“Tokom prvog susreta otac je izgledao izmučeno, psihički nije bio dobro“, naveo je Kulovac te potvrdio da je sa ocem razgovarao o njegovom boravku u “Rasadniku“, koji mu je pričao o psihičkom i fizičkom maltretiranju od strane čuvara koje on [svjedok] lično ne poznaje, a koji su se navečer iživljavali i tjerali zatvorenike na fizičke poslove.

Njegov otac je doživio prelom rebara, nakon što ga je jedan od čuvara udario, a fizičko maltretiranje je podrazumijevalo i prinudnu međusobnu tuču.

Svjedok je, nakon što mu je Tužilaštvo predočilo, potvrdio nekoliko dokumenata koje je predao od oca Ćamila Kulovca. U dokumentima se, između ostalog, priznaje status ratnog zarobljenika, logoraša, pravo na invalidsku penziju i svojstvo ratnog vojnog invalida.

Oba svjedoka su podnijela zahtjev za naknadu štete.

Tužilac Dževad Muratbegović je pročitao iskaze preminulog svjedoka Ćamila Kulovca, koji je izjavio da je 26. jula 1995., nakon pada Žepe, sa civilima trebao biti prebačen na slobodnu teritoriju, ali je zarobljen od strane vojnika VRS-a, nakon čega je odveden u “Rasadnik“. Nakon sedam dana, stražari su ih počeli tući.

Među stražarima je bio Panto Pantović, kojeg je poznavao odranije, a od ostalih zatvorenika je čuo da su ostali stražari Slaviša Đerić, Nenad Ujić, Pero Despet, koji je bio zamjenik, a upravnik Zoran Nešković. U izjavi iz 2006. je naveo da su Ujić i Đerić najviše tukli. U “Rasadnik“ je dolazio i Ratko Mladić sa Rajko Kušićem, naveo je Kulovac tada.

Mladić je u Hagu osuđen na doživotnu kaznu zatvora, dok se Kušiću pred Višim sudom u Beogradu sudi za zločine počinjene na području Rogatice.

Tužilac Muratbegović je pročitao i dio iz izjave koju je Kulovac dao Državnoj agenciji za istrage i zaštitu 2007., u kojoj je kazao da ga je, između ostalih  ispitivao i Nešković, a izvjesni “Bane“ tukao.

Odbrane su u odnosu na ove izjave uložile prigovor zakonitosti.

Nastavak suđenja je 23. marta.