Radić Pero i ostali: Brat i otac u koloni odvedenih muškaraca

Meldina Hasanović je ispričala kako je u aprilu 1992. godine s porodicom otišla u Međeđu jer je u Jusićima bilo napeto, da bi se u maju vratili kući nakon što im je javljeno da je srpska vojska pokupila oružje, te da će živjeti mirno i bezbjedno.

Na ulazu u selo, kako je kazala, bila je barikada s naoružanim srpskim vojnicima u uniformama. Rekla je kako su ih vojnici pustili da uđu, ali da je selo bilo opkoljeno i da se više nisu mogli kretati slobodno.

Preko dana su, kazala je, boravili u kući, ali su, zbog straha da će se nešto desiti, spavali u podrumu. Svjedokinja je ispričala kako je 27. maja počelo granatiranje Jusića iz Malešića i Androvića. Ona je s mlađim bratom i sestrom krenula u podrum, dok je drugi brat, Mevludin, ostao s majkom.

“Iz straha se mlađi brat vratio i rekao da ide nazad majci”, kazala je Hasanović, dodavši kako je sa sestrom prešla u podrum kuće Malke i Mehmeda Junuzovića, gdje su zatekli 50 ljudi. Uskoro su tu došali njen otac Haso i amidža Salko, koji su bili u šumi. Čuli su, dodala je, da su vojnici vani dozivali Besima i Bećira Junuzovića da se predaju.

“Došao je neko na vrata i rekao da otvorimo jer je naredio Vlado. Kada smo izašli, vidjeli smo Jasmina Hasanovića i Vladu. Izlazili smo jedno po jedno, tada smo vidjeli još vojnika”, kazala je svjedokinja, objasnivši da je Vladu Ristanovića poznavala jer je “dolazio u selo i družio se s našim ljudima”, kao i da ga je viđala u Malešićima.

Hasanović je rekla kako su vani odvojili žene i muškarce, te da su tako nastavili hodati prema autobuskoj stanici u Jusićima. Muškarce su, opisala je, redali kod podzide jedne kuće, dok su žene poveli prema školi u Malešićima. Među naoružanim vojnicima, kako je kazala, prepoznala je Dušana Spasojevića i njegovog sina Branu.

“Tu ima jedna uzbrdica. Kada smo išli u Malešić, sreli smo grupu muškaraca. Išli su po dvojica, držali ruke na potiljku. Na čelu te grupe je bio moj otac Haso. Na sredini grupe sam vidjela brata Mevludina s Jasminom Hasanovićem. Otišli su prema Kozluku”, prisjetila se svjedokinja, dodavši kako joj je to bio najbolniji trenutak, kada su se mimoilazili, jer se prepala da ih više neće vidjeti.

Žene i djeca su, prema njenim riječima, sat vremena bili u školskim učionicama, da bi ih autobusima prebacili u Memiće.

Posmrtne ostatke oca i brata pronašla je 1998. godine u masovnoj grobnici Glumina.

Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov terete se za ubistva najmanje 48 osoba u okviru progona stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.

S njima je prvobitno bio optužen i Dušan Spasojević, ali je postupak u odnosu na njega odvojen i raspisana je potjernica.

Ristanovićev branilac Miloš Perić pročitao je iskaz koji je svjedokinja dala tokom istrage, a u kojem je rekla da su im srpski vojnici naredili da izađu iz podruma kuće, na šta je ona odgovorila kako je tačno da je to naredio Vlado i da je tako kazao Jasmin Hasanović. Vladu Ristanovića, odgovorila je, vidjela je na stanici kod autobusa, ali ne kod škole u Malešićima.

Suđenje se nastavlja 7. marta.