Teslić. Foto: BIRN BiH
Miladin Gotovac je izjavio da se početkom 1992. prijavio u rezervni sastav policije u Tesliću i da su 3. juna čuli da je neka paravojna formacija “Miće” ušla u zgradu Opštine.
Svjedok je ispričao da je bio u grupi koju je postrojio Ranko Šljuka ispred zgrade Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, gdje ih je tukao i šamarao, a potom izdvojio 30 mlađih muškaraca kako bi išli na obuku “Crvenih beretki”.
“Šljuka je rekao kako oni preuzimaju komandu, Markočeviću i Đukiću je počupao činove i nazivao ih pogrdnim imenima”, kazao je svjedok, te naveo kako su policajcima skinuli remene, a potom tih 30 muškaraca vojnim kamionima odvezli u hotel “Hajdučke vode” na planini Borje, gdje su počeli sa obukom, a komandir tog specijalnog voda bio je Siniša Đukić.
Pet dana kasnije, 8. juna, kako je izjavio svjedok, dobili su naredbu od Đukića da idu na Memić brdo, gdje je došlo do sukoba s paravojnim formacijama iz sela Gornji Ranković i Donje Osivice.
On je ispričao kako su sutradan došli pripadnici Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz Čečeve, blokirali selo Osivice, te naredili civilima da se okupe kod prodavnice na magistralnom putu.
“Vidio sam između 200 i 250 žena i djece uglavnom. Šljuka je iz te kolone izveo pet momaka sa kačketima i naredio im da skinu kape, što su i uradili, a potom ih pitao zašto su svi ćelavi”, rekao je svjedok, te dodao kako su ih tada pretukli pripadnici “Mića”.
Potom su, prema riječima svjedoka, ušli u selo Gornji Ranković, gdje je vidio Dušana Kuzmanovića kako razgovara s hodžom i Mehmedom Kopićem, te je čuo da je dogovorena predaja oružja, te povlačenje vojske.
“Kuzmanović je rekao Đukiću kako ima njegovo povjerenje, te da pazi da ga ne iznevjeri”, kazao je svjedok.
Tu su, kako je rekao, ostali naredna tri dana, a potom je došla civilna policija i oni su se vratili na planinu Borje i nastavili sa obukom.
Nakon 15 dana, prema iskazu svjedoka, dobili su naredbu za specijalni zadatak i otišli su u selo Žarkovina, u Fabriku obuće “Demos”, gdje su zatekli još par stotina vojnika, te im je tu rečeno kako kreće akcija hapšenja “Mića”, čiji su pripadnici bili smješteni u hotelu “Kardial”.
“Opkolili smo hotel, pozvali ih da se predaju, ali su počeli pucati na nas, i kada je poginuo jedan od njih, odlučili su se predati, a onda je ušla vojska i pretukla ih tako da su ležali na podu hotela”, kazao je svjedok, te naveo kako su ih prvo odvezli u podrum Policijske stanice u Tesliću, a onda u robnu kuću u Blatnici.
On je naveo kako je otvorena istraga, da su pripadnike paravojne formacije “Miće” saslušavali inspektori iz Banje Luke, te da su prebačeni tamo, a potom pušteni na slobodu.
Svjedok je rekao kako hapšenja nesrpskog stanovništva nije bilo u Tesliću dok nisu došle “Miće”.
Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić su optuženi za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef krim-službe.
Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljicu Enisu Adrović zanimalo je šta je bilo s Kuzmanovićem, Markočevićem i Đukićem nakon što su “Miće” uhapšene, na što je svjedok kazao da su istupili iz policije i priključili se vojsci.
“Da li su samovoljno to uradili ili su smijenjeni?”, upitala je tužiteljica, a svjedok je odgovorio kako ne zna, ali misli da su dobrovoljno.
Na pitanja tužiteljice svjedok je rekao kako nisu vidjeli nikakve paravojne formacije u selima Ranković i Osivice, te da nije ni vidio ni čuo da su Bošnjaci i Hrvati zatvarani i maltretirani u Tesliću.
Suđenje se nastavlja 6. marta.
