Đokić i ostali: Odbrana traži oslobađajuću presuda za Branislava Trišića

Trišićev branilac Veselin Londrović je u završnoj riječi osporavao dokazano postojanje širokog i sistematičnog napada na području Bijeljine, kao i zajedničko djelovanje policije sa paravojnim formacijama, posebno takozvanim “Arkanovcima”.

Za Odbranu su sporne dokazane činjenice koje je Sud Bosne i Hercegovine prihvatio, posebno dijelovi iz haških presuda u kojima se navodi da je Bijeljina bila prva općina u BiH koju su zauzeli bosanski Srbi.

Londrović je naveo kako Srbi nisu imali potrebu zauzimati Bijeljinu, jer su na općim izborima 1990. godine osvojili većinu glasova.

“Ne može se govoriti o zauzimanju, jer su već bili većina”, rekao je branilac.

On je naveo kako je Sud prihvatio i činjenicu da su prave borbe počele 31. marta 1992. godine, ali da se nije radilo o borbama, već incidentima.

Za Odbranu je nesporno da je tada stigla paravojna jedinica Željka Ražnatovića Arkana, ali da njeni pripadnici nisu zauzeli ni Teritorijalnu odbranu, niti policiju.

Branilac je negirao i navode da su se “Arkanovci” smjestili u zgradu Srpske demokratske stranke (SDS) u Bijeljini, te zajedno s policijom vršili privođenje Bošnjaka.

“Niko od svjedoka nije potvrdio navode o zajedničkim patrolama s ‘Arkanovcima’”, kazao je branilac.

Prema Odbrani, kontradiktorni su i materijalni dokazi Tužilaštva po pitanju odvođenja Bošnjaka na saslušanja u policijsku stanicu u Janji, a djela opisana u optužnici ni blizu ne ispunjavaju standard progona mučenjem, a time i zločin protiv čovječnosti.

Za progon bošnjačkog stanovništva u Janji, s Trišićem su optuženi Milan Đokić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.

Londrović je analizirao iskaze svjedoka za pojedine tačke optužnice, ocijenivši da se na osnovu njih ne može donijeti osuđujuća presuda, a koje je ocijenio kontradiktornim.

“Svjedok Husein Canić je rekao kako ga je Branislav Trišić nakon ispitivanja pretukao željeznom šipkom, usljed čega mu je polomljena ključna kost desnog ramena, a potom je, odgovarajući na unakrsna pitanja, rekao da je puštanjem iz pritvora, uzeo kosu i kolica i otišao kositi mladi kukuruz”, parafrazirao je Londrović dio iskaza svjedoka i naveo da sa takvom povredom nije bilo moguće obavljati bilo kakve poslove, napomenuvši da pritom svjedok nije predočio niti jedan medicinski nalaz.

Branilac je podsjetio Vijeće Suda BiH da Canić, iako je tvrdio da je Trišića vidio više od pet puta, nije ga mogao prepoznati u sudnici, tokom svjedočenja.

Odbrana smatra kako je jasno da je i Tužilaštvo BiH izgubilo povjerenje u ovog svjedoka, jer se u objedinjenoj optužnici navodi da ga je “nepoznati inspektor tukao”.

Odbrana se protivila i iskazu svjedoka Ahmeta Gruhonjića, koji je tokom istrage rekao da ga je tukao Branislav Trišić, a u sudnici je kazao da je to bio Milan Trišić.

Prema Odbrani, zbog kontradiktornosti iskaza svjedoka nije dokazano da je Trišić bio inspektor u policijskoj stanici u Janji, niti da je ispitivao i tukao Bošnjake.

Naredno ročište zakazano je za 6. februar, kada je planirano iznošenje završne riječi Odbrane Tanasića.