Tužilaštvo je prilikom iznošenja završnih riječi navelo kako smatra da su van svake razumne sumnje dokazali da je optuženi Macanović počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, onako kako je opisano u optužnici.
“Zaključak proizilazi iz izjava deset svjedoka i materijalnih dokaza. Tokom postupka su ispitani svjedoci iz čijih izjava je vidljivo da je optuženi počinio djelo onako kako je opisano u optužnici. Nema sumnje da je krajem juna u Ključu priveden veći broj civila bošnjačke nacionalnosti i da je optuženi bio u sali osnovne škole u kojoj su bili zatvoreni”, rekao je postupajući tužilac Adnan Kapić i dodao da je optuženi izjavio da “njih sve treba poubijati“, misleći na 20-ak civila koji su tom prilikom ostali neispitani.
Tužilac je istakao da je dokazano da su optuženi i Simo Vujičić, koji je u međuvremenu preminuo, natjerali dvojicu maloljetnih civila da se međusobno tuku i dali im palice da to učine.
“Kad su vidjeli da se ne tuku dovoljno jako, optuženi je, psujući im balijsku majku, počeo udarati Fikreta Zukanovića i Ifeta Vučkića, koji su padali na pod, a onda bi ih podizao za kosu i nastavljao udarati. U jednom trenutku je, svom snagom, Ifeta udario nogom na kojoj je imao vojničke čizme, koji je – trzajući rukama i nogama – preminuo na licu mjesta”, dodao je tužilac opisujući detalje optužnice.
Kako je naveo, svjedoci Tužilaštva su bili precizni, a izjave saglasne sa materijalnim dokazima. U potpunosti se može pokloniti vjera njihovim izjavama, smatra Tužilaštvo. Kapić je naveo da su svjedoci potvrdili kako su prepoznali optuženog u sudnici jer su ga poznavali od ranije, navodeći da se bavio sportom, ali su opisali i njegov fizički izgled, kao i preminulog Simu Vujičića.
Osvrćući se na dokaze Odbrane, Tužilaštvo smatra da svjedoci nemaju posredna ni neposredna saznanja o događaju i da su iznesene činjenjice irelevantne za dokazni postupak.
“Izjave svjedoka su neprecizne, nejasne, nisu mogli vezati događaj za određeno vrijeme, a svjedoci su bili motivisani da olakšaju položaj optuženog. I sam branilac je izjavio da se dobro sjeća izjava svjedoka koji nisu govorili istinu“, kazao je tužilac.
Kako je naveo, dokazi Odbrane su irelevantni za razrješenje činjenica, a Odbrana je insistirala na detaljima i razlikama u izjavama. Tužilaštvo smatra da je dokazano i da je djelo počinjeno za vrijeme trajanja oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Vojske Republike Srpske (VRS), kao i da su oštećeni Fikret Zukanović i ubijeni Ifet Vučkić imali status civila koje je trebao zaštititi.
“Optuženi je svjesno i voljno sa Simom Vujičićem djelovao i učestvovao, izvršio je ovo djelo kao saizvršilac”, rekao je tužilac i dodao da Tužilaštvo predlaže da se optuženi proglasi krivim i kazni po zakonu jer ne postoji nijedna olakšavajuća okolnost, kao i da snosi troškove suđenja.
Optužnica Kantonalog tužilaštva u Bihaću tereti optuženog Milenka Macanovića, zvanog Macan i Maca, da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, Vojna pošta Ključ, tokom rata u Republici Bosni i Hercegovini, u ljeto 1992. godine došao u prostorije OŠ “Nikola Mačkić” u Ključu, gdje su bili civili Bošnjaci, i naredio dvojici civila da se međusobno tuku, davši im palice. Prema navodima optužnice, kad je, zajedno sa Simom Vujičićem, koji je preminuo, vidio da se ne tuku dovoljno jako, vojničkom čizmom je udarao Ifeta Vučkića, koji je od posljedica preminuo na mjestu događaja.
Odbrana smatra da Tužilaštvo nema dovoljnu argumentaciju kada govori da je van svake razumne sumnje utvrđena odgovornost optuženog. Branilac optuženog, advokat Marinko Brkić, smatra da je tužilac imao povod da izmijeni optužnicu, što nije učinio. Osvrćući se na uložene materijalne dokaze Tužilaštva, Brkić je naveo da odluke objavljene u službenim glasnicima ne mogu biti materijalni dokaz.
Najznačajniji materijalni dokaz za Odbranu je izvod iz matične knjige umrlih iz kojeg se, kako kažu, vidi da je Ifet Vučkić preminuo 25. juna 1992. godine, dok većina svjedoka govori da se događaj desio dan kasnije. Odbrana kontradiktornim smatra mnoge izjave svjedoka, a kako su naveli osvrćući se na svaku ponaosob, pojedini svjedoci tvrde da je Ifet ubijen u hodniku, a ne u sali – kako je to navedeno u optužnici.
“Maglovito je i neprecizno vrijeme određeno u optužnici, a Tužilaštvu odgovara vremenska magla. Vrijeme je neodređeno, iako je otpužnica proslijeđena”, rekao je Brkić.
Odbrana je tokom iznošenja završnih riječi naglasila kako smatra da su iskazi svjedoka u istrazi monološki, da su svjedoci diskreditovali jedni druge, kako se pokazao nepotpun rad ovlaštenih službenih lica, da je optužnica podignuta na dokazima koji nemaju dokazni kvalitet, kao i da su svjedoci poučavani o onome što će govoriti.
Obrazlažući izjave svjedoka ponaosob po ročištima, branilac Brkić je istakao da su svjedoci upućivani na pravo za branioca, kao i da ne stoji teza da je utvrđena krivica optuženog, s obzirom na to da, kako tvrdi Odbrana, optuženi u vrijeme koje je definisano optužnicom nije bio vojno angažovan niti se nalazio u sali osnovne škole.
Odbrana je negirala dijelove fizičkog opisa optuženog koje su iznosili svjedoci, kao i da je bio vlasnik videoteke, da su ga određeni svjedoci gledali kako igra nogomet, sjedi ispred svog ugostiteljskog objekta, ali i navode da je radio u pošti u Banjoj Luci za šalterom 1997. ili ‘98. godine, osvrćući se na dokaze kad je optuženi vojno angažovan, izjave svjedoka Odbrane o njegovom fizičkom izgledu, ali i ugovor sa poslodavcem u kojem se navodi da je u pošti radio od 2006. godine, kao magacioner. Odbrana je naglasila i da su svjedoci potvrđivali kako su u sali sjedili pognute glave, sa rukama na potiljku, okrenuti leđima i da nisu mogli vidjeti optuženog da čini djelo za koje se tereti.
“Krivično djelo nije rasvjetljeno i nije utvrđena krivica i odgovornost mog branjenika. Predlažem da donesete presudu kojom ćete ga osloboditi optužbi“, zaključio je Brkić.
Optuženi se obratio Sudskom vijeću govoreći da se nije družio sa Simom Vujičićem.
“Nisam bio ni u vojnoj ni policijskoj uniformi u junu. Tad sam bio u svom kafiću, pokušavao nabaviti robu. Nisam bio ni u školi ni sali. Ja sam ocu ubijenog rekao da nisam ubio njegovog sina. U VRS sam otišao sredinom jula. Predlažem da me oslobodite krivice jer ja ne znam svjedoke, kao ni oni mene, a izmišljali su neke stvari”, rekao je optuženi Macanović.
Tužilac je osvrnuo na spominjanje još dva lica koja su ubijena na istom mjestu, govoreći da svjedoci nisu pričali o tome jer im je poznato da je bilo više lica, ali ne znaju ništa o njihovom načinu stradanja, kao i da to nije bio predmet suđenja jer se istraga, koja će obuhvatiti navedeno, vodi u drugim predmetima.
“Branilac je ovdje izdvajao segmente izjava svjedoka, ne dovodeći ih u vezu sa ostalim. Imao sam osjećaj da nisam bio prisutan na glavnom pretresu”, zaključio je tužilac.
Odbrana je na kraju podsjetila na princip nevinosti, navodeći da se treba poštovati dok se ne utvrdi i ne presudi drugačije.
Prvostepena presuda u ovome predmetu bit će izrečena u četvrtak, 19. januara.
