Teslić. Foto: BIRN BiH
Nikola Jernić komandovao je III pješadijskim bataljonom Teslićke srpske brigade, koja je bila smještena u hotelu “Bosna” u Banji Vrućici.
On je u Državnom sudu ispričao kako je do prvog oružanog sukoba došlo 4. aprila 1992. godine, kada su se pripadnici II pješadijske čete sukobili sa, kako je rekao, pripadnicima “Zelenih beretki”.
“Mi smo poslati kao ispomoć, i tada sam vidio ranjenu dvojicu naših vojnika”, kazao je svjedok, navodeći kako je nakon toga uslijedio i sukob na brdu Orašac kada su ih napali pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Prema iskazu svjedoka, pripadnici jedinice “Miće” iz Doboja došli su krajem maja 1992. godine u Teslić. Bilo ih je oko 30 i, kako je naveo svjedok, zauzeli su zgrade Opštine, policije i Teritorijalne odbrane (TO).
Do dolaska “Mića“ u Tesliću su postojala dva bataljona vojske, a nakon njihovog dolaska naređena je mobilizacija stanovništva, te se, kako je rekao svjedok, formiralo 11 bataljona, koji su brojali ukupno 6.900 vojnika.
“Ljudi su bili u strahu, prijavljivali su se i Srbi i Jugosloveni, mahom oni iz miješanih brakova”, rekao je svjedok.
Potom su, kako je ispričao svjedok, pripadnici njegove brigade krenuli da hapse pripadnike “Mića”.
“Mi smo radili tajno, jer znali smo, ako ne uspijemo, da će naši životi biti ugroženi”, kazao je svjedok i naveo kako su ih zatvorili u podrum hotela “Kardial” u Tesliću, te da je komandir Teslićke srpske brigade Dejan Milanović naredio da se puste.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok nije mogao tužiteljici Enisi Adrović odgovoriti na pitanja o dešavanjima u teslićkim selima Radišići, Rankovići, Ruževići, Stenjak, Gomjenica, Barići i Ilići, tvrdeći kako nema saznanja o dešavanjima u tim mjestima.
Rekao je kako je Kuzmanović bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, a Markočević komandir.
“Oni nisu mogli da utiču na ‘Miće’”, kazao je svjedok i naveo kako se njegovoj jedinici priključio Dušan Kuzmanović s još nekoliko ljudi.
“Kada su ‘Miće’ pohapšene, Kuzmanović je napustio policiju i priključio se vojsci”, rekao je svjedok tvrdeći kako Kuzmanović nije pravio incidente tih 15 dana koliko je bio u njegovoj jedinici, te da je potom otišao u drugi bataljon.
Svjedok je, na pitanje tužiteljice šta se dešavalo na lokaciji “Bebe”, kazao kako je poslije rata čuo da su tu likvidirani ljudi nesrpske nacionalnosti, te da su to uradile “Miće”.
Dušan Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić se terete za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef krim-službe.
Drugi svjedok Odbrane prvooptuženog Kuzmanovića, Dragutin Nedić radio je u Centru za vezu Stanice javne bezbjednosti u Tesliću, koji je bio smješten na drugom spratu stanice.
On je ispričao kako su dolaskom “Mića” u Teslić isključeni telefoni, te da je radioveza mogla pokrivati samo grad.
“‘Miće’ su bile strah i trepet prema svima bez obzira na nacionalnost, postavili su se nasilnički, šamarali su i policiju”, rekao je svjedok, te dodao kako su sedam dana nakon dolaska “Miće” izmjestile načelnika i komandira SJB-a u zgradu u kojoj se nalazio Radio Teslić, te su preuzeli svu kontrolu.
“Od dolaska ‘Mića’ privođenja su bila svakodnevna”, kazao je svjedok.
Na pitanja tužiteljice Enise Adrović da li su u podrumu bila pritvorena neka lica, svjedok je rekao da jesu, ali da nije silazio u podrum.
“Čuo sam jauke ljudi iz dvorišta stanice, ali nisam vidio”, rekao je svjedok.
Tužiteljica je u potpunosti prigovorila izjavi ovog svjedoka kao lažnom svjedočenju.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. januar.
