Ćamil Ramić i ostali: Zarobljenici se doktoru žalili na bolove

Benjamin Dizdarević kazao je da je bio načelnik saniteta i da je posjećivao četvoricu zarobljenika. Prvobitno dovedena trojica zatvorenika, kako je naveo, bila su u šoku i na njima nije vidio povrede.

On je rekao da su mu se, kada ih je drugi put posjetio, žalili na bolove.

“Sumnjao sam da neko ne ulazi i ne tuče ih… ali oni su rekli da ih niko nije tukao”, kazao je svjedok.

Ispričao je da je nakratko bio odsutan s tog područja i kada je ponovo posjetio zarobljenike, vidio je da četvrtog nema. Naveo je da su mu čuvari rekli da je on razmijenjen, ali da je od kolege stomatologa čuo da je preminuo prirodnom smrću.

Tužiteljica Marijana Čobović pitala je svjedoka zbog čega ranije nije spomenuo prirodnu smrt, navodeći da je u istrazi rekao da mu je kolega kazao da je zarobljenik podlegao. On je odgovorio da se nije sjećao mnogih stvari kada je davao iskaz.

Dizdarević je rekao da mu se zarobljenik Slobodan Tanasković žalio na jake bolove i da je konstatovao da su mu polomljena rebra, te da mu je rekao da je povrede ranije zadobio. Odbrani je precizirao da mu je Tanasković rekao da je povrede zadobio kada je skočio u potok.

Svjedok je kazao da je zbog sumnje da zarobljenike tuku tražio na sastanku Štaba da budu izmješteni. Među prisutnim na sastanku naveo je i optuženog Ćamila Ramića, koji je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost. Tužiteljici je kazao da je valjda tačno kao što je naveo u istrazi, da je stav Štaba bio da se povede računa o zarobljenicima i da se za to trebao pobrinuti Ramić.

Svjedok je dodao da su zarobljenici evakuisani u Goražde i da je dvojicu vidio u ratnoj bolnici, a da je naknadno saznao da je Tanasković mrtav razmijenjen.

Na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da Ramić najvjerovatnije nije bio na sastanku Štaba kada je bilo riječi o zarobljenicima, jer je prije toga bio ranjen u sljepoočnicu. Potvrdio je da je on sačinio nalaz u kojem se konstatuje da je Ramić na poštedi od 22. avgusta 1992. Svjedok je rekao da misli da je oporavak Ramića trajao mjesec.

Ramić je optužen s Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom za zločine nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada od 1992. do 1994. godine. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, koji je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda.

Svjedok Zaim Kustura kazao je da je bio komandir jednog od vodova u Odredu “Čole”, kasnije Višegradskoj brigadi.

On je ispričao kako su u akciji na Meremišlje u oktobru 1992. zarobljena tri vojnika, koja je on lično sproveo u Međeđu. Kazao je da tom prilikom nisu maltretirani, a da je naknadno doveden još jedan zarobljenik.

Kustura je rekao da su zarobljenici predati Vojnoj policiji. Kazao je da poslije izvjesnog vremena više nije viđao četvrtog zarobljenika i da ne zna šta je s njim bilo. Tužiteljica mu je predočilo iskaz iz istrage u kojem je naveo da je taj zarobljenik podlegao.

“Moguće je, uglavnom njega nema”, odgovorio je svjedok.

Na podsjećanje da je u istrazi rekao da je komandir Vojne policije bio direktno podređen Ramiću, Kustura je rekao da bi tako trebalo da bude.

Na pitanja braniteljice Nine Karačić, on je kazao da nema vojno obrazovanje i da nije siguran kako su bile određene nadležnosti.

Suđenje se nastavlja 5. decembra.