Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH
Žujo je objasnio u Sudu Bosne i Hercegovine da je svjedok pod pseudonimom A-1 imao tri prostrelne rane, i to jednu na lijevoj strani grudnog koša, drugu na lijevom dijelu stražnjice te treću na stopalu desne noge.
Prema njegovom mišljenju te medicinskim nalazima, svjedoku su nanesene teške tjelesne povrede, opasne po život.
“Povrede su nanesene s tri projektila ispaljena iz vatrenog oružja”, rekao je Žujo.
On je predstavio i nalaz i mišljenje koje je radio s doktorom Ilijasom Dobračom, a u vezi sa ekshumacijom i obdukcijom 20 tijela nađenih u masovnoj grobnici u Lješevu 1996. godine.
Prema nalazu vještaka, sva tijela su imala povrede nanesene upotrebom vatrenog oružja, što je izazvalo krvarenja, pri čemu je nastupila nasilna smrt.
Draškić i Manojlović su optuženi da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda TO-a Srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.
Svjedok Državnog tužilaštva Božidar Savić bio je od 20. juna 1992. godine u Ilijaškoj lakoj pješadijskoj brigadi, a od 1. jula je postavljen za načelnika štaba brigade, kada počinje, kako je rekao, transformacija ove brigade u Ilijašku pješadijsku i Ilijašku laku brigadu.
Na pitanje tužitelja Adisa Nuspahića da li je bilo još nekih jedinica, svjedok je kazao da su postojali Marinkov vod, Vaskov vod, a da su se obojica prezivala Vidović.
Svjedok je naveo kako je Draškića upoznao u julu 1992. godine, kada se radila transformacija jedinice, dok je Manojlovića poznavao odranije, jer su išli zajedno u školu, te da je on bio u Marinkovom vodu.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH Senad Nevaljalović živio je s porodicom u naselju Kadirići na području opštine Ilijaš.
Kako je ispričao, 9. juna 1992. godine pripadnici srpske vojske, među kojima je prepoznao Draškića, Mirka Popića, Marinka Vidovića i Vitu, došli su u njegovo selo te vojno sposobne muškarce pohapsili i odveli u osnovnu školu..
“Nas je vojska sačekala kod malog podvožnjaka s kamionom i tu su nas pohapsili”, rekao je svjedok.
On je naveo kako je Draškića znao odranije, jer su radili u Željezari, te da su se Draškić i Vidović za sve pitali u Kadirićima kada je napadnuto ovo selo.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. novembar.
