Selmo Cikotić. Foto: BIRN BiH
Svjedok Dragiša Mekić, pomoćnik ministra u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, naveo je kako u okviru svog posla koordinira procese izdavanja dozvola, vojne opreme i oružja.
On je kazao kako su mu poznati ugovori Ministarstva odbrane BiH i firme “Scout” iz Zagreba u pogledu prodaje naoružanja i vojne opreme.
Kako je Mekić kazao, firma “Scout” se nije direktno obraćala za dozvole za izvoz, budući da prema zakonima u BiH za ovaj posao se može obratiti samo registrovano pravno lice u BiH, navodeći da su se kao posrednici “Scouta” javljali “Unis”, “Unis Group”, te “TRZ” Hadžići.
Mekić je potvrdio da je 16. januara 2010. godine izdata dozvola “TRZ-u” za izvoz municije od dva miliona komada.
Pojasnio je kako se za dobijanje dozvole treba ispoštovati procedura, pri čemu registrovani izvoznik dostavlja dokumentaciju Ministarstvu vanjske trgovine.
“Sva dokumentacija koja dođe, kopira se i dostavlja Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu bezbjednosti i Ministarstvu odbrane”, kazao je Mekić, navodeći kako Ministarstvo vanjske trgovine od drugih ministarstava mora dobiti saglasnost za izdavanje dozvole.
Svjedok je kazao da mu je poznato da je 3. augusta 2010. godine izdata dozvola “TRZ-u” za izvoz 20.000 raketa, navodeći da se postupak vodio isto.
Na pitanje Odbrane, da li se ugovor može realizirati bez dozvole Ministarstva vanjske trgovine, svjedok je kazao da ne može. Na dodatno pitanje tužioca Mladena Furtule da li se Ministarstvo bavi realizacijom ugovora, pojasnio je kako “mi dajemo dozvolu da se nešto izveze”.
Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – po prethodnom dogovoru sa, u međuvremenu preminulim, pomoćnikom ministra i drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio svoj službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.
Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obvezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine, i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.
Svjedokinja Željka Klobučar, koja je od 2008. do 2012. godine radila u Pravobranilaštvu BiH, kazala je da se sjeća da je kao pravobraniteljica dala mišljenje na Ugovor o prodaji oružja između Ministarstva odbrane i firme “Scout”.
“Pravobranilaštvo štiti imovinu i imovinske interese BiH i jedna od zadaća je davanje mišljenja na ugovore preko 10.000 konvertibilnih maraka”, kazala je Klobučar navodeći kako se, po zahtjevu Ministarstva odbrane, gledalo da li aneks ugovora ima sve elemente sukladno Zakonu o obligacionim odnosima.
Ona je navela da su, koliko se sjeća, svi formalni elementi – koje traži Zakon o obligacionim odnosima – opravdani, navodeći kako se sjeća da je bilo navedeno da se cijena ne mijenja u odnosu na ugovor.
Na pitanje tužioca da li je bilo moguće da Pravobranilaštvo 6. septembra 2010. godine izda mišljenje, ako je Ministarstvo odbrane zahtjev dostavilo 3. septembra 2010. godine, Klobučar je navela kako to nije neuobičajeno.
“Ako je punomoćnik vidio da može izdati pozitivno mišljenje, moguće da je pripremio i da sam ja potpisala”, kazala je.
Prije suđenja je održana statusna konferencija na kojoj su stranke obaviještene da je u Vijeću, umjesto sutkinje Džemile Begović, sudija Mirsad Strika.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. novembar.
