Nešto više od godinu dana do isteka roka za završetak predmeta ratnih zločina, izjave tužilaca i izvještaji međunarodnih organizacija pokazuju da će i nakon 2023. godine ostati neriješenih slučajeva.

Državne vlasti će, vjerovatno, morati odrediti novi rok ili pripremiti još jedan dokument, nakon što obećanja iz Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina ne budu u potpunosti ispunjena.

Ova strategija je rasporedila predmete ratnih zločina nižim tužilaštvima u BiH, ali je procesuiranje i dalje sporo da bi se ispunio rok u narednoj godini.

Predsjednica Udruženja “Porodice nestalih općine Vogošća” Ema Čekić nezadovoljna je kako se Strategija provodi.

“Mi kao porodice očekujemo da se to desi, ali, nažalost, nikad se ne dešava i čini mi se da se taj proces odugovlači kako se ne bi došlo do kraja Strategije“, smatra.

Prema posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine, i dalje se kasni sa smanjenjem zaostalih predmeta ratnih zločina, što dovodi u sumnju okončanje procesuiranja do kraja 2023. godine.

Procesuiranje ratnih zločina smatra se važnim dijelom procesa suočavanja s prošlošću i unapređenja vladavine prava u BiH – kao jednim od najvažnijeg uslova za približavanje Evropskoj uniji.

Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da se svi predmeti neće okončati do kraja 2023. godine, kako je to predviđeno Revidiranom stategijom.

Sumnje da će se predmeti ratnih zločina okončati do 2023. godine

Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) kažu da trenutne statističke projekcije dinamike procesuiranja predmeta ratnih zločina u sudovima i tužilaštvima dovode do zaključka da rok za okončanje svih predmeta ratnih zločina do kraja 2023. godine neće biti zadovoljen.

“S tim u vezi, pravosuđe u BiH će i nakon 2023. godine registrovati neriješene predmete ratnih zločina, kako u sudovima, tako i u tužilaštvima“, pojašnjavaju oni.

Na konferenciji za novinare, nakon što je izabran za glavnog državnog tužioca, Milanko Kajganić je kazao da Tužilaštvo BiH provodi Strategiju, ali da nije realno da će rok do kraja 2023. godine biti ispoštovan.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović smatra da Tužilaštvo nije uradilo dovoljno na provođenju strategije “osim što je izašlo sa podacima o licima koja se nalaza na ‘A’ listi Haškog tribunala“.

“Koliko znam, drugo ništa nemamo – podatke o tome koliko je lica koja nisu procesuirana, a u postupku su rada Tužilaštva. Nemamo apsolutno nikakvih podataka kada se radi, ako se radi o ‘A’ listi, i nemamo apsolutno podataka šta je i na koji način urađeno što se tiče Tužilaštva“, kaže on.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine objavilo je u julu prvi put statističke podatke o predmetima za ratne zločine koji sadržavaju osobe oznake “A“, među kojima se navodi da je obustavljena istraga u više od 250 takvih predmeta.

Tužilaštvo je saopćilo da je od 2004. do 2022. godine zabilježeno 814 predmeta koje je dostavilo Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), za koje su smatrali da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je osoba počinila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Advokatica Tatjana Savić, koja ima dugogodišnje iskustvo u postupanju u predmetima ratnih zločina, ne vidi nikakve značajnije promjene u odnosu na raniji period.

“Mislim da je i logično da vremenom ima sve manje optužnica i predmeta. Ono što se moglo optužiti, na osnovu dokaza koji su bili dostupni, do sada je i došlo do optuženja. Vrijeme čini svoje, dokaze je sve teže prikupiti“, smatra.

Ivan Matešić, zamjenik glavnog tužioca i rukovodilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, pojašnjava da je – iako su iz Revidirane strategije proistakle određene obaveze i uputstva koje obavezuju državne tužioce da u periodu 2021–2023. maksimalno fokus stave na složene predmete – takvih predmeta ostalo u Tužilaštvu BiH.

“Vi ne možete više govoriti o laganim predmetima u Tužiteljstvu. Dakle, tužitelji imaju u svom zaduženju otprilike samo teške, složene predmete i imaju obavezu da urade četiri takva predmeta tokom godine“, kaže on.

Prema Revidiranoj strategiji, tužioci mogu biti kažnjeni ako se ne pridržavaju Strategije u dijelu o radu na složenim predmetima. Matešić dodaje da se trenutno vrši analiza svih predmeta, kako bi se utvrdilo da li je bilo postupanja van prioritetnih predmeta.

“Ukoliko utvrdimo da se postupalo po nekim predmetima koji nisu u prioritetima za ovu godinu, siguran sam da će tužitelj imati određene sankcije“, kaže on.

Dok tužilac Matešić misli da su ciljevi, u odnosu na Revidiranu stategiju, preoptimistično postavljeni, te da nije realno očekivati da se predmeti mogu okončati do 2023. godine, advokatica Savić smatra da ti rokovi nemaju nikakvu svrhu, s obzirom na to da niko ne snosi odgovornost zbog njihovih nepoštivanja.

Iz Misije OSCE-a u BiH kažu da su rokovi – predviđeni i originalnom Strategijom i Revidiranom strategijom, unatoč dobroj namjeri – preambiciozni. Iako je mnogo napisano o propustima institucija, naročito onih na državnom nivou, kako navode, u procesuiranju predmeta u skladu sa strategijama je potrebno, prije svega, uvažiti ogromne razmjere tog zadatka.

Također, ne treba zanemariti ni ogromnu težinu uspostavljanja sistema krivičnog pravosuđa osposobljenog da krivično goni počinioce zlodjela na pravedan i efikasan način u postkonfliktnom okruženju, navode iz OSCE-a.

Vijeće ministara je u septembru 2020. godine, nakon kašnjenja, usvojilo Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina.

Prva Strategija za rad na predmetima ratnih zločina je usvojena u decembru 2008. godine. Najsloženiji predmeti, prema Strategiji, trebali su, na državnom nivou, biti završeni u roku od sedam godina – do čega nije došlo – a preostali u roku od 15 godina. Državno tužilaštvo nije ispoštovalo svoju obavezu da se bavi isključivo najsloženijim predmetima.

Nakon što rok o najsloženijim predmetima nije ispoštovan, sačinjena je Revidirana strategija, kojom je predviđeno da svi predmeti ratnih zločina budu završeni u roku od pet godina, odnosno do 2023. godine.

“Očekujem da će vjerovatno u nekom narednom periodu, naredne godine, doći do pripreme nove strategije ili produženja roka postojeće, kako bi se djelimično ispunili i procesuirali predmeti koji se još nalaze u Tužilaštvu BiH“, kaže Tahirović.

Izazovi i problemi u procesuiranju i sprovedbi Strategije

Iako jedan od problema pri procesuiranju ovih predmeta predstavlja velik protok vremena i činjenica da umiru, kako određeni svjedoci, tako i osumnjičene osobe, tužilac Matešić ističe da poseban problem predstavlja nedostupnost osumnjičenih ili prijavljenih osoba.

On pojašnjava da – u više od 300 otvorenih predmeta sa poznatim počiniocem – više od jedne trećine predmeta čine nedostupne osobe.

Također, Matešić kao problem navodi i regionalnu saradnju sa susjednim državama.

“Sa Srbijom koliko-toliko imamo suradnju. Sad smo imali konferenciju u Srbiji na tu temu, (…) i ne možemo se žaliti puno na Srbiju. Imamo određenih problema u pojedinim predmetima. Međutim, sa Hrvatskom suradnja je gotovo nikakva“, kaže on i dodaje da se, s vremena na vrijeme, postupi po nekoj zamolnici za saslušanje osumnjičenih, ali da trenutno postoji blizu 280 zamolnica prema Hrvatskoj koje se odnose na osobe sa dvojnim državljanstvom.

Bez pojačane regionalne saradnje, do kraja 2023. godine zaostali predmeti ratnih zločina bit će prvenstveno sastavljeni od osumnjičenih nedostupnih pravosuđu BiH, stoji u izvještaju Evropske komisije.

Advokatica Savić smatra, između ostalog, i da je kasno došlo do preraspodjele predmeta entitetskim tužilaštvima.

“Mislim da su zaista u nezavidnu poziciju dovedena entitetska tužilaštva zato što su im predmeti, odnosno prijave, stare 20-ak godina dostavljene prije godinu, dvije, tri. Tako da su oni u situaciji da tek sad ne mogu ništa. To je, dok je bilo svježe, stajalo u Tužilaštvu BiH. Niko nema nikakvo obrazloženje zbog čega su toliki predmeti stajali tamo, a po kojima apsolutno ništa nije rađeno“, dodaje.

Iz OSCE-a navode da niz faktora – trajnog i složenog karaktera – i dalje otežava efikasno procesuiranje predmeta ratnih zločina.

“Konkretno, više od 25 godina od završetka oružanog sukoba, i dalje je prisutna duboko ukorijenjena praksa politiziranja procesuiranja predmeta ratnih zločina“, pojašnjavaju iz Misije.

Potreba za formiranjem nadzornog tijela

Sjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Foto: BIRN BiH

Evropska komisija je u posljednjem izvještaju za 2022. godinu navela da se Revidirana stategija za rad na predmetima ratnih zločina provodi, uprkos neuspjehu Vijeća ministara da imenuje novo nadzorno tijelo koje će nadgledati provedbu Strategije.

“VSTV je proaktivno nadgledao rad tužilaštava i sudova u provođenju Strategije. Nadzorno tijelo je i dalje potrebno kako bi se osigurao sveobuhvatan nadzor, odobrenje odluka potrebnih za unapređenje procesuiranja ratnih zločina, validacija provedbe strategije i kontinuirano finansiranje“, navodi se u izvještaju.

Prema Revidiranoj strategiji, nadzorno tijelo za njeno provođenje trebalo je biti formirano u roku 30 dana od njenog usvajanja, no to se još uvijek nije desilo. Udruženje žrtava i svjedoka genocida se tada usprotivilo imenovanju Milorada Kojića, direktora Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, kao člana ovog tijela.

“Ako iz Republike Srpske predlažu da u nadzorno tijelo uđe osoba koja negira genocid, javno podstiče na bojkot, odnosno na otkrivanje imena zaštićenih svjedoka, i vi tu osobu forsirate da bude u nadzornom tijelu za sprovođenje Revidirane strategije, očito imate cilj da ta strategija ne uspije“, kaže Tahirović.

Kojić se nije javljao na pozive BIRN-a BiH za komentar.

“Ne znam od kuda to da sam ja – kao član Radne grupe, koji je učestvovao u izradi Revidirane strategije – sada smetnja da budem član nadzornog tijela”, kazao je Kojić za BIRN BiH ranije.

VSTV je, kako navode, u više navrata zaključio da je neophodno osnivanje nadzornog tijela za punu implementaciju Revidirane strategije, posebno u strateškim oblastima i pojedinačnim mjerama, koje izlaze van okvira zakonske nadležnosti VSTV-a.

Dok se ne formira nadzorno tijelo, iz VSTV-a pojašnjavaju da – u skladu sa svojim nadležnostima i mogućnostima – nadgledaju rad tužilaštava i sudova. Pojedine strateške oblasti i pojedinačne mjere oblasti, kako dodaju, izlaze van opsega zakonske nadležnosti VSTV-a.

“Imajući u vidu veličinu zadatka povjerenog pravosuđu, činjenica da i dalje ne postoji nadzorno tijelo vjerovatno će otežati efikasno procesuiranje predmeta ratnih zločina“, stav je Misije.

Čekić kaže da su porodice nestalih nezadovoljne odgovorima iz pravosuđa o nedovoljno brzom procesuiranju.

“Trideset godina bola i tuge porodicama koje tragaju za svojim najdražim je nešto najbolnije, a najbolnije je ono što se ne desi – da se optuženi osude i odgovaraju za ratne zločine koje su napravili. (…) Ne tražimo, čini mi se, puno. Tražimo istinu i pravdu, koje nema“, zaključuje Čekić.