Žrtve ratne torture RS-a traže produženje zakonskog roka za ostvarivanje prava

Zakonom o zaštiti žrtava ratne torture RS-a, koji je usvojen 2018. godine, žrtvama koje žele ostvariti prava predviđena ovim zakonom ostavljen je rok do oktobra 2023. godine da se prijave nadležnim institucijama. Taj rok nije dovoljan jer mnoge žrtve još nisu upoznate sa Zakonom, a mnoge imaju poteškoće da uopšte ostvare prava i nakon pokušaja ostvarivanja statusa, rekli su organizatori panela, koji za cilj ima unapređenje pomenutog Zakona.

“Mi se zalažemo da se taj rok produži. Mislimo i da bi trebalo više medijski govoriti o ovom zakonu, kako bi informacije o tome došle do što većeg broja civilnih žrtava rata“, rekla je Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije “Udružene žene“ Banjaluka.

“Udružene žene“ navode da Zakon precizira jasne procedure prijave žrtava. Po tim procedurama žrtva mora imati nalaze koji su napravljeni neposredno nakon torture, a mogu biti dovoljne i sudske presude te svjedočenja. Žrtve koje nemaju dokaze, moraju prvo – radi ostvarivanja prava – ići u policiju, a nakon toga i na sud. To, smatraju u ovoj organizaciji, nije najbolje rješenje.

“Žrtve se, kada idu na sud, retraumatiziraju i onda obično odustaju“, kaže Nada Golubović

Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica međunarodne organizacije “TRIAL international”, smatra da postoje brojne odredbe Zakona koje bi trebalo dopuniti. Samo jedna od njih je rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava. Ona smatra da neke odredbe, iako su kvalitetno odrađene, nisu dobro implementirane u praksi.

“Postoje svjedoci, žrtve, koje su svjedočile pod mjerama zaštite identiteta u krivičnom postupku, a sada trebaju faktički da uđu u upravni postupak – otkrivajući identitet iz krivične presude – jer je krivična presuda osnovno dokazno sredstvo da su oni pretrpjeli to što su pretrpjeli, rekla je Adrijana Hanušić Bećirović.

To sve obeshrabruje žrtve da uđu u postupak ostvarivanja prava, smatra Adrijana Hanušić Bećirović.

U Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina, koji izdaje uvjerenja da se podnosilac zahtjeva nalazi u evidenciji Centra, kažu da je zaprimljeno 542 zahtjeva za priznavanjem statusa žrtve ratne torture, ali da su u svojoj bazi pronašli samo 54 lica koja su na osnovu toga dobila uvjerenje. Ostali nisu imali nikakav dokaz, rekla je Aleksandra Radeta Stegić iz ove institucije.

Radeta Stegić kaže da Republički centar za istraživanje ratnih zločina podržava zahtjeve za produženje roka za prijavu žrtava jer se “mnoge žrtve još nisu osnažile da uđu u cijelu proceduru“.

Zvanično se ne zna tačan broj civilnih žrtava ratne torture u Republici Srpskoj. Poseban problem su Bošnjaci – civilne žrtve ratne torture – jer se oni ne nalaze u evidencijama prvostepenih organa ni lokalnih boračkih udruženja.

Prema podacima Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS-a, oko 200 žena je ostvarilo pravo na mjesečno primanje po osnovu tog statusa.