Nešković Zoran i ostali: Svjedok rekao da su ga tukli Đerić i Ujić

Nezim Otajagić rekao je da je u aprilu 1992. godine otišao kod roditelja u Žepu, gdje ga je zatekao rat.

Bio je angažovan kao kurir u Žepskoj brigadi sve do 13. jula 1995. godine, kada je ranjen. Nakon što je 24. jula postignut sporazum o evakuaciji civilnog stanovništva, Otajagić je u grupi sa 11 ranjenika krenuo autobusom ka Kladnju, kazao je.

Kako je ispričao u Sudu BiH, njihov autobus je zaustavljen na Bogšanici, gdje im je u autobus ušao Zdravko Tolimir. On je osuđen za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u toku kojeg je u julu 1995. godine ubijeno više hiljada Bošnjaka s područja Srebrenice, kao i za progon Bošnjaka s područja Srebrenice i Žepe. Tolimir je 2016. godine preminuo u zatvorskoj ćeliji pritvorske jedinice Haškog tribunala, gdje je odsluživao doživotnu kaznu zatvora.

“Tada rekao da, imena koja pročita sa spiska, ti ljudi izađu i pređu u drugi autobus“, rekao je Otajagić.

Kako je ispričao, on i još 11 ranjenika izašli su iz tog autobusa, u kojem su ostale žene i djeca iz Žepe.

Potom su ih drugim autobusom vozili ka Rogatici, naveo je svjedok.

“Nisam znao kuda idemo dok nisam vidio Rasadnik“, rekao je Otajagić, navodeći da je prije rata živio u Rogatici i da poznaje to mjesto.

Nakon što su izašli iz autobusa ponovo im se, kako je rekao svjedok, obratio Tolimir.

“Rekao je: ‘Alija vas neće, ovdje ćete ostati do daljnjeg, dok ne ispregovaramo razmjenu'”, prisjetio se svjedok.

Potom im se, kako je rekao, obratio Zoran Nešković, koji se predstavio kao upravnik prihvatnog centra.

“On je bio korektan, nije nikoga maltretirao“, kazao je svjedok.

Otajagić je ispričao kako ga je, prilikom jednog odvođenja na prinudni rad u Mokro, optuženi Slaviša Đerić udario.

“Bio sam u kanalu, kopali smo. Đerić je bio iznad mene, tako me snažno udario nogom da sam nekoliko minuta bio bez daha“, rekao je Otajagić.

Svjedok je naveo da ga je, nakon NATO bombardovanja položaja VRS-a 29. i 30. augusta 1995. godine  u “Rasadniku“, dva puta pendrekom udario i Nenad Ujić, te da su svakodnevno tukli maloljetnog Džemala Čardakovića, čije tijelo je, kako je rekao, bilo potpuno crno od batina.

“Njega su jednom natjerali da napravi tijelom most preko nekog kanala i mi smo morali preći preko njegovih leđa“, naveo je svjedok.

Za optužene Pantu Pantovića i Peru Despeta svjedok je imao samo riječi hvale, navodeći kako su im donosili hranu, vodu, odjeću.

“Panto – kada je vidio Džemala kako je pretučen – počeo je plakati“, prisjetio se svjedok, koji je u Rasadniku bio zatočen šest mjeseci, nakon čega je razmijenjen.

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje civila u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali optuženi u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila životne dobi oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.

U optužnici se navodi da su u ovim radnjama, osim optuženih, učestvovali i Dragan Nikolić, protiv koga je postupak razdvojen, kao i Predrag Nikolić, koji je preminuo.

Nastavak suđenja zakazan je za 17.oktobar.