Gadžo i ostali: Optuženog pretukli zbog pomaganja Srbima

Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Semir Gadžo, brat optuženog, kazao je da su njegova trudna supruga i otac poginuli 8. jula 1992., kada je granata pala pred njihovu kuću u Hrasnici. Svjedok je rekao da su on i majka bili u šoku, te da se 15 dana o njima brinuo brat Senad.

Kazao je da mu je brat bio u rezervnom sastavu policije, a da je kasnije premješten na poziciju čuvara u zatvoru. Gadžo je ispričao da je bio na liniji kada je početkom avgusta 1992. dobio informaciju da mu je brat Senad uhapšen.

“Nas 15 do 20 s linije je otišlo pravo pred zatvor kod nebodera. Ja sam bio dobio informaciju i da je ubijen”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je vidio kada su mu brata izveli u komandu, navodeći da je bi modar. Prema njegovim riječima, brata je bila uhapsila Vojna policija po naredbi vojne bezbjednosti, a u pritvoru su ga pretukli Nezir Agan, Amir Šabović, Saud Dedović i Pero Šutalo.

“Proglasili su da je sarađivao sa Srbima, jer im je unosio hranu, cigarete i odjeću”, kazao je Gadžo.

On je naveo da je, po izlasku iz pritvora, sa bratom otišao u Split da se odmore.

Tužioca Miroslava Janjića interesovalo je da li su dobili napismeno razloge za zatvaranje brata nakon porodične tragedije i u jeku žestokih borbi, čije se godišnjice obilježavaju do danas. Gadžo je rekao da je samo rečeno kako je sarađivao sa Srbima.

“Niko ništa. To je bezvlašće bilo”, kazao je svjedok.

Senad Gadžo, Zaim Laličić i Suljo Hebib su optuženi za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatvorenika u prostorijama zatvora u Hrasnici kod Sarajeva, Osnovnoj školi “Aleksa Šantić”, kao i u garažama između nebodera u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Ramiz Gadžo kazao je da je bio u rezervnom sastavu policije sa optuženim Senadom Gadžom, s kojim je u rodbinskim odnosima. On je rekao da nisu imali ništa sa pritvorenim licima srpske nacionalnosti, koje je obezbjeđivala Vojna policija.

Kazao je da je optuženi poslije pogibije oca i snahe dobio desetak dana slobodno, a da je poslije bio čuvar u zatvoru. Gadžo je rekao da je njegov rođak imao problema sa vojnom bezbjednosti, jer je pomagao Srbima.

“Zatvorili su ga i pretukli… Agan Nezir i Pero Šutalo”, rekao je svjedok.

Prema njegovim saznanjima, vojna bezbjednost je trebala likvidirati njegovog rođaka zbog pomaganja Srbima. Naveo je kako je Gadžo pušten nakon dva dana i da je otišao u Split da se odmori, te kako se poslije toga više nije vraćao u zatvor.

Mevludin Gibanica je kazao da je Vojna policija privodila određena lica, a da je i civilna policija išla na intervencije. Kako je naveo, imali su informacije da je 80 odsto sposobnih bilo tajno naoružano i angažovano.

Svjedok je kazao da je, nakon pogibije oca, Gadžo bio ljut, ali da je pomagao licima srpske nacionalnosti.

“I on i ja smo im pomagali hranom i drvima… Čuo sam da su ga naši pretukli, jer im je davao cigare i hranu”, rekao je Gibanica.

Na pitanje braniteljice Lejle Čović o Peri Šutalu, svjedok se negativno izrazio, navodeći kako je jedne prilike Šutalo izjavio da je podmetnuo pištolj srpskom mještaninu prilikom pretresa stana.

Ahmet Hubijar posvjedočio je da je rezervna policija bila u patrolama na punktovima, kao i obezbjeđenju opštine smještene u školi “Aleksa Šantić”. Svjedok je rekao da su lica srpske nacionalnosti privođena u školu.

“Kod koga nađu oružje, privedu ga, uglavnom Vojna policija. S tim nije imala veze rezervna policija”, kazao je Hubijar.

On je rekao da su privedeni bili smješteni ispod stepenica i da ih je obezbjeđivala Vojna policija, te da tu niko drugi nije mogao ući.

Na pitanja tužioca, Hubijar je rekao da je nekoliko puta bio u smjeni sa Gadžom i da ne zna gdje je bio kad nisu bili zajedno. Precizirao je da je policija bila na spratu u školi.

Suđenje se nastavlja 8. septembra.