“30 godina poslije nalazimo se na jednoj od nekoliko stotina lokacija na kojima su prijedorski nesrbi bespravno zatvarani, zlostavljani, maltretirani, ubijani. Sve je to dokazano u više procesa pred Haškim tribunalom”, kazao je Duratović, dodavši da su posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti ekshumirani do sada na 501 lokaciji, u deset opština te u tri države.

Tokom obilježavanja rečeno je kako je u ovom logoru bilo zatočeno i zlostavljano više od 3.000 logoraša, žena i djece nesrpske nacionalnosti, dok je u logoru ili van njega ubijeno oko 700 ljudi.

Preživjeli logoraš Omarske, Nijaz Mujkanović je kazao da ovaj logor – kao i logor Auschwitz ima Bijelu i Crvenu kuću – „iz koje niko nije izašao živ“.

„To što sam ja preživio nikom ne bih poželio – ni jedan sat, a kamoli 80 dana pakla“, poručio je Mujkanović, dok je Jasmin Medić, sin jednog od stradalih logoraša naveo kako su logori uspostavljani da bi se dovelo do kolektivne traumatizacije.

Da je važno da nadležni organi počnu procesuirati one koji i dalje negiraju genocid i druge ratne zločine, te uspostave zaštićena nacionalna spomen područja na mjestima gdje su počinjena sva zvjerstva, kazao je profesor David Pettigrew iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

„Takvo spomen obilježje mora biti uspostavljeno i ovdje u Omarskoj. Do sada je spomen obilježje bilo zabranjeno, a pristup je bio strogo ograničen. Ta zabrana spomen-obilježja ovdje u Omarskoj je diskriminatorna“, kazao je Pettigrew.

On je naveo kako je u pripremi rezolucija za Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija (UN) kojom se traži usvajanje rezolocije o uspostavljanju spomen-obilježja i muzeja na mjestima bivših koncentracionih logora.

Pozvao je Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH da iskoristi svoje bonske ovlasti te da proglasi Bijelu kuću i okolno zemljište u Omarskoj zaštićenim nacionalnim spomen-obilježjem.

Ispred „Bijele kuće“, jednog od objekata logora postavljena je instalacija sa 432 nadgrobna spomenika za koje je umjetnica Anita Zečić pojasnila da predstavljaju ubijene u logoru Omarska, prema spisku koji je bio dostupan.

„Noć u Trnopolju“: 30 godina od kada je svijet saznao za postojanje prijedorskih logora

Obilježavanje godišnjice u “Trnopolju”. Foto: BIRN BiH

U petak navečer je na mjestu bivšeg logora Trnopolje obilježeno 30 godina od kada je svjetska javnost saznala za postojanje ovog logora.

Edin Ramulić, predsjednik Fondacije za izgradnju kulture sjećanja Prijedor te bivši logoraš je tokom održavanja historijskog časa, prisutnima objasnio da su prvi civili u ovom logoru zatočeni u maju, a raspušteni u decembru 1992. godine te da je kroz ovaj logor prošlo oko 23.000 Prijedorčana.

„Još se tu pokušavaju navesti ti argumenti da su ljudi dolazili ovdje svojom voljom, kako bi našli način ili da napuste Prijedor ili da pronađu ovdje neku sigurnost – i zaista se to i dešavalo. Ljudi su plaćali da ih se doveze ovdje, ali to zapravo govori više o tome kako je Prijedor bio strašniji“, kazao je Ramulić te dodao da u logoru još uvijek ne postoji spomen-obilježje za logoraše.

On je podsjetio da od 2000. godine sa prednje strane logora postoji spomenik za poginule borce Vojske Republike Srpske (VRS).

Na obilježavanju godišnjice, održana je i panel diskusija „Kako da pamtimo logore?“, na kojoj se govorilo o potrebi izgradnje spomen – obilježja i memorijalnog centra.

Spomenik bivšim borcima Vojske Republike Srpske (VRS) ispred kompleksa logora “Trnopolje”. Foto: BIRN BiH

Nusreta Sivac, koja je preživjela logor u Omarskoj te koja je, kako je kazao Ramulić, zaslužna da zločin silovanja bude priznat kao zločin protiv čovječnosti u međunarodnom pravu, kazala je da je sebi još tokom boravka u logoru zadala zadatak da se njena priča čuje.

„U tim nekim rijetkim i lucidnim trenucima, ja sam sama sebi rekla ako preživim – što nije realno bilo naravno u tom momentu, i nekako je više bilo u sferi neke mašte – da ću jednog dana ovu priču svoju plasirati gdje god budem imala priliku“, kazala je Sivac, koja je bila i među prvim povratnicima u Prijedor.

Jusuf Arifagić i Teufik Kulašić dijelili su mišljenje o potrebi rješavanja pitanja izgradnje memorijalnog centra navodeći da zločini koji su počinjeni tu trebaju biti zapamćeni i služiti budućim generacijama.

Izložbom Amela Beščagića „Kolaž sjećanja“ prikazane su fotografije u razmaku 20 do 30 godina u odnosu na 1992. godinu u Kozarcu, te promocijom knjige „Čovjek i fotografija“, završilo je obilježavanje u Trnopolju.

Sud Bosne i Hercegovine je osudio 20 osoba na ukupno 352 godine zatvora za zločine počinjene u Prijedoru, dok je devet osoba oslobođeno optužbi. Neki predmeti procesuirani su u Banjoj Luci i Beogradu, dok je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora.