Kolektivna dženaza u Prijedoru: 16 žrtava pronađeno u deset različitih masovnih i pojedinačnih grobnica
Konferencija za medije Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula, Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina u Prijedoru. Foto: BIRN BiH
Nekoliko identifikovanih žrtava pronađene su u istim masovnim grobnicama, a zbog nemogućnosoti identifikacije, usljed nedostatka analiza krvi porodica, dio žrtava čeka na ukop od 1999. godine, kada su ekshumirani, kazao je šef ureda Instituta za traženje nestalih u BiH (INO BiH) i istraživač Mujo Begić na konferenciji za medije.
„Mi smo do sada na području općine Prijedor pronašli žrtve iz ove općine na 501 lokaciji. Pronašli smo ih u deset različitih općina širom BiH i pronašli smo posmrtne ostatke u tri države – u BiH, Republici Hrvatskoj i Srbiji. Priča o nestalim i o Prijedoru je zaista jedna specifična priča“, kazao je Begić.
On je kazao da je do sada pronađeno nešto više od 80 posto ubijenih s područja općine Prijedor, a da za ostatkom nastavljaju intenzivno tragati, te da trenutno rade na istraživanju koje bi moglo pomoći u otkrivanju nove masovne grobnice. Posljednja pronađena veća masovna grobnica bila je 2017. godine na Korićanskim stijenama, kada su ekshumirane 183 žrtve.
„U Šejkovači imamo preko 200 slučajeva gdje postoje posmrtni ostaci od jedne kosti do potpunog, čitavog tijela i manji dio je dijelom identificiran i pripremljen za ukop. Međutim, zbog nemogućnosti porodica da dođu, i ove godine nismo u prilici da ih ukopamo. Za jedan dio posmrtnih ostataka – što je vrlo važno – nemamo dovoljno krvi i koristim priliku da poručim onim porodicama koje još nisu bile u prilici – da daju krv i da nastavimo s procesom prikupljanja, kako bismo mogli svim porodicama dati mir“, poručio je Begić.
Ovogodišnja dženaza bit će klanjana 20. jula, a dan ranije će kolona s tabutima proći iz Sanskog Mosta do Prijedora kroz Ključ, Bosanski Petrovac, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku i Bosanski Novi, gdje će građani moći odati počast stradalim žrtvama.
Begić je kazao kako su do danas pronađene 73 masovne grobnice iz kojih je ekshumirano pet i više žrtava, među kojima je i najveća masovna grobnica Tomašica.
„Skoro trećina ubijenih bili su logoraši koji su bili zatočeni u 58 logora i drugih mjesta zatočenja. U Prijedoru je bio i najveći logor nakon Drugog svjetskog rata – Trnopolje, kroz koji su prošle preko 23 hiljade Bošnjaka i Hrvata općine Prijedor“, poručio je on.
Tokom konferencije za medije, organizatori su podsjetili da je Prijedor općina sa najvećim procentom nasilno protjeranog stanovništva nesrpske nacionalnosti, pojašnjavajući da su ranije u Prijedoru živjele 54 hiljade Bošnjaka i Hrvata, a da je taj broj 1996. godine spao na dvije hiljade.
„Kad vidite koji je procenat, onda je potpuno jasno koje su razmjere zločina počinjene u Prijedoru”, kazao je Begić.
Mehmed Kudić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula – Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina, kazao je kako će ove godine biti predstavljeno i idejno rješenje za memorijalni centar u Kamičanima, kao i izložba artefakata i predmeta pronađenih prilikom ekshumacija iz masovnih grobnica.
Na izložbi pod nazivom „Svjedočanstva“ bit će izloženo preko stotinu pronađenih predmeta od ekshumiranih i identifikovanih žrtava – od njihove obuće, odjeće, satova, četkica za zube – do konopa kojim su im bile vezane ruke i noge u trenutku ubistva. Kudić je pozvao na dostojanstveno obilježavanje i pomoć pri pronalasku žrtava za kojim se još uvijek traga, ali i većem angažmanu pravosuđa za procesuiranje zločinaca.
„Pozivamo Tužilaštvo da procesuira sve one koji nisu procesuirani, a koji su počinili zaista ogromne zločine”, poručio je Kudić.
Masovna grobnica Tomašica. Foto: BIRN BiH
Osim Darka Mrđe, koji je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za zločin počinjen na Korićanskim stijenama i osuđen je na 17 godina zatvora, u Sudu BiH je pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca.
Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine su dobili Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja; Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Zatvorska kazna u trajanju 15 godina izrečena je Željku Stojniću.
Za zločine počinjene u Prijedoru Haški tribunal je osudio 18 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), osuđenih na doživotne kazne, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora najviša pravosnažna kazna od 40 godina izrečena je Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku Opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
Pred Sudom BiH za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđena je 21 osoba na ukupno 368 godina zatvora.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora počinjenim na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo, te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” u “Manjaču”.
U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine počinjene u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za šta je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora, budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.
