Rizvanović i ostali: Odbrane došle do informacija da su optuženi oslobođeni prije 25 godina

Admir Rizvanović. Foto: BIRN BiH

U zajedničkom prijedlogu Odbrana Omerovića i Huskanovića istaknuto je da su u spisu Tužilaštva Brčko distrikta pronašli presudu iz 1995. koja je obuhvatala 61 optuženog, kojom su Rizvanović, Omerović i Huskanović oslobođeni optužbi.

“Radi se o istom činjeničnom opisu, istim oštećenim”, kazao je branilac Mirsad Crnovršanin.

On je dodao da je Viši sud u Bijeljini potvrdio ovu presudu u oslobađajućem dijelu. Crnovršanin je naveo da je u tom postupku prvooptuženi bio Ramiz Pljakić, koji je u Brčkom osuđen na smrtnu kaznu, ali je Viši sud u Bijeljini ukinuo presudu u tom dijelu.

Pljakićev branilac Mirsad Islamović je rekao da je čuo da je taj postupak kasnije obustavljen. Prema njegovim saznanjima, i sam je bio obuhvaćen u tom postupku, u grupi od oko 150 lica, ali da ni o čemu zvanično nije obaviješten.

Crnovršanin je kazao da je postupak iz 1995. vođen u odsustvu tako da nisu znali za njega dok nije nedavno vršio uvid u spis u Tužilaštvu Brčko distrikta, gdje su mu, kako je naveo, jedva dali sve spise koje je želio da pregleda.

Odbrana je napomenula da je u novom predmetu optužnicu podiglo Tužilaštvo Brčko distrikta, a da je, na zahtjev Odbrana, on ustupljen Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Branilac Kadrija Kolić je rekao da presuda koje su našli u Brčkom nema u spisu Tužilaštva BiH.

Tužiocu Miroslavu Janjiću ostavljen je rok da izvrši provjere i izjasni se o prijedlogu Odbrana, nakon čega će Sudsko vijeće donijeti odluku.

Rizvanović, Omerović, Huskanović, Pljakić i Hazim Fazlović su optuženi za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (RS), 8. marta 1993. u selu Boderište.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Na ročištu su saslušana tri zajednička svjedoka Odbrana Omerovića i Huskanovića. Amela Zejnilović je govorila o pritiscima iz policije na njenog preminulog brata Redžepa Zejnilovića, čiji je iskaz pročitan na ročištu 18. januara, te o novcu koji je dobio za iskaz.

Svjedokinja je rekla da joj se brat žalio kako ga stalno zovu iz policije, posebno izvjesni Tomo, te kako su od njega tražili informacije u vezi sa ratištem na Boderištu.

“Bio je pred pucanjem. Nije više bio on. Praktički su ga progonili”, kazala je Zejnilović.

Dodala je da je jedno veče kod nje prepisivao nešto, te da joj je poslije rekao da je dobio novac za izjavu.

Ona je potvrdila da je njen brat bio u sukobu sa zakonom od tinejdžerskih dana i da je bio u zatvoru zbog krađa.

Svjedok Branislav Dudić prisjetio se kako je sa saborcima iz 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane otišao u Boderište nakon napada srpskih snaga 8. marta 1993. On je rekao da se dobrovoljno javio da svjedoči.

“Oni su poginuli u toku borbi… Nijedan nije zarobljen”, kazao je Dudić, navodeći da su u sudnici nevini ljudi.

On je ispričao kako je u toku akcije sišao u kanal, gdje su bila tri srpska specijalca, koji su poginuli u borbi. Naveo je da je jednom od udara metka bio otkinut dio glave, a da su drugom oči ispale.

Dudić je kazao da je vidio još nekoliko leševa srpskih vojnika, kod kojih je došao sa Rašidom Gušom i izvjesnim Antom. Svjedok je naveo da je s drugim vojnicima i ljudima iz radnog voda ubacio tijela srpskih vojnika u kombi.

Blaško Lovrić je kazao da je bio komandir bojne i da je na dan napada na Boderište došao i Rašid Gušo sa četiri do pet svojih momaka. On je rekao da je u Boderištu kod jednog rova vidio Rizvanovića, kao i TV ekipu.

Svjedok je kazao kako su naišla tri srpska vojnika na koje je zapucao, dok mu je Gušo bio s lijeve strane, te da su svu trojicu “eliminirali”. Kasnije je, kako je ispričao, naišla grupa neprijateljskih vojnika i sišao je na jedan položaj u pokušaju da ih zaustavi. Kako je naveo, tu je bio Omerović i još neki vojnici.

Lovrić je rekao da je ranjen i prevezen u bolnicu, gdje je primljen u 13.30. Kazao je da su ga oko 16.30 posjetili Gušo i Rizvanović.

Na pitanje tužioca Janjića da li je čuo da je Gušo nekoga ubio hladnim oružjem, svjedok je rekao da nije. Tužiocu nije bilo dozvoljeno da predoči raniji iskaz svjedoka, jer nije najavio Odbranama da će ga koristiti.

Lovrić je potvrdio da je bilo svakakvih priča nakon rata, uključujući i one o odsijecanju glava.

“Sve te priče i lupetanja sam provjerio. Nije to bila istina, to je bilo radi samopromocije i samohvale”, kazao je svjedok, dodajući da o tim provjerama nema pisanih tragova.

Nastavak suđenja će biti određen naknadno.