U Izvještaju se navodi kako je na kraju prošle godine ostalo 495 neprocesuiranih predmeta s poznatim počiniocima, a gotovo 1.250 predmeta u kojima su počinioci nepoznati i više od 2.000 predmeta u kojima nije izvjesno postojanje krivičnog djela.
Na putu efikasnom procesuiranju predmeta ratnih zločina i dalje stoji ogroman broj složenih pitanja.
“Posebno se to odnosi na politizaciju procesuiranja predmeta ratnih zločina, koja je, i nakon više od 25 godina od završetka oružanog sukoba, i dalje duboko ukorijenjena”, navodi Misija.
Evo šta trebate znati o danas objavljenom Izvještaju Misije OSCE-a u BiH.
Cilj Strategije nije ispunjen
Okončani predmeti nakon usvajanja Strategije. Foto: OSCE
Otkako je Misija OSCE-a 2004. počela sistematsko praćenje postupaka u predmetima ratnih zločina pa do kraja prošle godine, 644 predmeta su okončana pred sudovima u BiH. Do usvajanja Strategije za rad na predmetima ratnih zločina, sudovi na nivou države, u entitetima i Brčko distriktu su okončali 89 predmeta ratnih zločina sa 136 optuženih. U pet godina prije usvajanja Strategije, u prosjeku je bilo oko 18 okončanih predmeta godišnje u cijeloj BiH.
“Od početka 2009. do kraja 2021. godine, u skladu sa strateškim okvirom za procesuiranje predmeta ratnih zločina, dodatnih 555 predmeta, sa 842 optuženih, okončano je u cijeloj BiH. To u prosjeku iznosi otprilike 42 predmeta godišnje”, od čega je najveći broj predmeta od ovog broja okončan pred entitetskim sudovima, piše u Izvještaju.
Predviđanje je OSCE-a da je rješavanje svih predmeta do kraja 2023. godine nemoguće ako se i dalje budu rješavala po 42 predmeta godišnje.
“Trebat će još šest godina da se okonča postupak u samo onih 245 predmeta koji su pred sudovima, ne uzimajući u obzir neriješene predmete u tužilaštvima”, procjenjuje OSCE.
Sudsko utvrđivanje odgovornosti za zločine počinjene tokom oružanog sukoba neophodno je da bi se stvorila sveobuhvatna historijska slika toga perioda, što bi omogućilo širenje istine, eliminaciju suprotstavljenih narativa i podsticanje daljeg pomirenja.
Institucije na državnom nivou nisu bile fokusirane na najsloženije predmete
Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH
“Analiza koju je Misija provela ukazuje na to da je 2021. godine približno 15 posto optužnica moglo biti ocijenjeno kao manje složene u skladu s kriterijima za ocjenu složenosti”, navodi se u Izvještaju.
Jedan od uzroka ovome, kako stoji u Izvještaju, može se tražiti u obavezi tužilaca da ispune normu, što je “možda dovelo do toga da su neki tužioci Tužilaštva BiH provodili istrage i podnosili optužnice u predmetima koji su jednostavniji i lakši za rješavanje, a ne dovoljno složeni da bi zahtijevali procesuiranje pred Sudom BiH”.
Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina koju je Vijeće ministara BiH usvojilo u decembru 2008., zamišljena je kao niz smjernica za procesuiranje predmeta ratnih zločina do kraja 2023. godine.
U septembru 2020. godine usvojena je Revidirana strategija, koja je imala za cilj jačanje mehanizama za praćenje njezinog provođenja, prvenstveno kada se radi o ulozi i nadležnostima Nadzornog tijela, koje Vijeće ministara BiH još nije imenovalo.
Značajna izmjena se odnosila na redefiniranje kriterija na osnovu kojih će se izvršiti raspodjela predmeta. Kriteriji za ocjenu složenosti predmeta u Revidiranoj strategiji, koji su zasnovani na dvojakoj procjeni složenosti predmeta – na težini krivičnog djela i ulozi počinitelja, osmišljeni su tako da osiguraju da se najsloženiji predmeti, uključujući one s optužbama za genocid, zločine protiv čovječnosti i komandnu odgovornost ili udruženi zločinački poduhvat, procesuiraju na državnom nivou, a manje složeni predmeti u entitetima i Brčko distriktu.
Najznačajniji dio izmjena i dopuna Strategije bila je izmjena i dopuna kriterija za ocjenu složenosti predmeta, s ciljem postizanja veće fleksibilnosti i ujednačavanja njihovog tumačenja od strane Suda BiH i Tužilaštva BiH, radi lakšeg prenošenja vođenja postupka u predmetima pravosuđu u entitetima i Brčko distriktu.
Broj optužnica i osuđenih u padu
Stopa pravosnažno osuđenih lica. Foto: OSCE
Uspjeh pravosuđa u BiH u provođenju ukupnog cilja Strategije omeli su izazovi koji se odnose na dva druga glavna cilja Strategije: osiguravanje efikasnog upravljanja predmetima ratnih zločina i raspodjelu između pravosudnih institucija na nivou BiH, entiteta i Brčko distrikta, te davanje prioriteta procesuiranju najsloženijih predmeta pred Sudom BiH.
Do kraja 2021., tužilaštva u BiH su riješila 59 posto od ukupnog broja neriješenih predmeta u kojima je poznata osumnjičena osoba, a koji egzistiraju od 2014., pri čemu se broj neriješenih predmeta smanjio sa 1.210 iz 2014. na 495 na kraju 2021. godine.
Situacija je, navodi se u Izvještaju, otežana činjenicom da je broj podignutih optužnica na godišnjoj osnovi također značajno opao od 2014. na svim sudovima. U 2018. i 2019. godini Tužilaštvo BiH je podiglo malo više od polovine od ranijeg broja optužnica nego što je to bio slučaj 2014. godine. U 2021. podignuta je 21 optužnica.
Strategijom je izričito zacrtano da se pravosudne institucije na državnom nivou moraju prioritetno posvetiti istragama i presuđivanju predmeta koji uključuju najodgovornije počinitelje, kao i najsloženijim predmetima. Takva prioritizacija bi trebala osigurati privođenje pravdi lica najodgovornijih za davanje naređenja ili onih koji su imali komandnu odgovornost nad drugim licima u počinjenju najtežih zločina.
“U 2018. godini samo četiri od deset lica protiv kojih je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu proglašeno je krivim za barem jednu tačku optuženja, dok su drugi oslobođeni svih optužbi. (…) postoji razlog za veliku zabrinutost u ovom periodu naglog pada stope broja osuđenih lica na Sudu BiH, što može biti pokazatelj, između ostalog, smanjenja kvalitete istraga, optužnica i zastupanja optužnica kada su u pitanju tužioci na državnom nivou”, kaže se u Izvještaju.
Prosječan broj pravosnažno osuđenih lica u predmetima ratnih zločina bio je u stalnom padu od 2014. godine. Tako je stopa broja osuđenih lica na državnom nivou, sa 86 procenata 2014. godine, pala na 39 procenata u 2018., da bi se ponovo u 2020. povećala na 50 procenata, te na 86 procenata u 2021. godini, prema podacima iz Izvještaja.
Imenovanje sudija i tužilaca: kandidati bez iskustva
Sjednica VSTV-a. Foto: BIRN BiH
U dijelu Izvještaja koji govori o procjeni provođenja ključnih strateških ciljeva definisanih Strategijom, navodi se da Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), kako bi zadovoljilo “etničku zastupljenost”, često na rukovodeće pozicije u pravosuđu imenuje kandidate koji nisu bili najviše rangirani, niti su posjedovali ranije iskustvo u procesuiranju predmeta ratnih zločina ili složenih krivičnih predmeta uopšte.
Kao primjer se navodi imenovanje u novembru 2013. godine 13 tužilaca u Tužilaštvo BiH, od kojih osam kandidata, na rang-listi koju je predložilo Podvijeće za imenovanja, nalazilo se na 20., 30. pa čak i 40. i nekom mjestu na listi. Svi ti tužioci su raspodijeljeni u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine iako Podvijeće za imenovanja, ni samo Vijeće nisu dali konkretne razloge zašto su baš ti kandidati bili imenovani.
“Vijeće Evrope, u čijem punopravnom članstvu je i Bosna i Hercegovina, nalaže da sudije i tužioce treba imenovati na osnovu stručnosti, iskustva i radnih rezultata. Drugi kriteriji, poput etničke pripadnosti, trebaju se primjenjivati samo kao dodatni kriteriji da bi se moglo odlučiti između kandidata koji inače imaju sličan položaj na rang-listi sačinjenoj na osnovu objektivnih kriterija”, kaže se u Izvještaju.
Regionalna saradnja loša uprkos potpisanim protokolima
Srbijansko pravosuđe godinama odbija da izruči Novaka Đukića. Foto: Sud BiH
Približno 35 posto neriješenih predmeta koji čekaju procesuiranje u Državnom tužilaštvu, odnosi se na osumnjičene koji nisu dostupni pravosudnim organima BiH, navodi se u Izvještaju.
Preporuka OSCE-a svim međunarodnim i domaćim akterima jeste da preduzmu sve neophodne korake za poboljšanje regionalne saradnje u oblasti procesuiranja predmeta ratnih zločina.
Iz OSCE-a podsjećaju na protokole potpisane između Srbije, Hrvatske i Crne Gore kojima se uređuje potreba za tužilačkom saradnjom i razmjenom informacija u istragama i krivičnom gonjenju u predmetima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.
U Izvještaju je konstatovano kako je nepostojanje dosljedne i istinske regionalne saradnje imalo značajne negativne posljedice u smislu privođenja osumnjičenih pravdi, s obzirom na to da optuženi nisu dostupni postupajućim sudovima, jer obično imaju državljanstvo države iz koje, po zakonu, ne mogu biti izručeni.
“Ovo pitanje utiče na otprilike 38 posto krivičnih postupaka u postupku pred sudovima u cijeloj BiH. Konkretno, od 245 predmeta u fazi postupka pred sudovima u cijeloj BiH, na kraju 2021. godine u ukupno 94 postupka 100 optuženih nije bilo dostupno sudovima”, podaci su iz Izvještaja.
Na nekim pravosudnim nivoima u BiH ova pitanja imala su ogroman uticaj na postizanje pravde.
“Samo na Okružnom sudu u Doboju bilo je 20 predmeta koji su čekali na suđenje zbog nedostupnosti optuženog, od ukupno 23 predmeta ratnih zločina pred tim sudom”, navodi se u Izvještaju i konstatuje da do danas nije predloženo adekvatno rješenje za prevazilaženje ovog problema s obzirom na zakonske prepreke izručenju i veliku politizaciju regionalne saradnje.
Kršenje mjera zaštite svjedoka
Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: Sud BiH
Misija je uočila zabrinjavajuće često kršenje mjera zaštite, što je dovodilo do otkrivanja, uključujući i u optužnicama, podataka o zaštićenim svjedocima, otkrivanje mjesta boravka ili detalja iz drugih predmeta u kojima je zaštićeni svjedok svjedočio, i u BiH i u Haagu. Tužilaštvo BiH je u septembru 2020. godine, podsjećaju u Izvještaju, iniciralo istragu protiv nekoliko medijskih kuća u Republici Srpskoj koje su okrile identitet zaštićenog svjedoka koji je dao iskaz 2017. godine pred Državnim sudom.
U Izvještaju se navodi kako je u jednom posebno problematičnom predmetu identitet žrtve otkriven u optužnici. Iako je oštećeni dao iskaz pod pseudonimom pred Sudom BiH u jednom drugom predmetu, ta mjera zaštite nije korištena nakon ustupanja predmeta sudu u entitetu. U istom predmetu, u toku izvođenja dokaza odbrane na ročištu otvorenom za javnost, pročitani su iskazi dati u fazi istrage te je tako otkriven identitet dvije žrtve seksualnog nasilja, a identitet i detalji iskaza koji je dao jedan svjedok, kasnije su objavljeni u medijima.
Osim propusta tužioca koji je vodio istragu da uzme u obzir i zaštiti interese žrtava, ovaj predmet također ilustruje sistemski nedostatak u zaštiti svjedoka u BiH.
“Ne postoji centralizovani mehanizam ili sistem za evidentiranje zaštićenih svjedoka u BiH koji bi omogućio tužiocima da osiguraju da se zaštitne mjere određene ugroženom svjedoku u jednom postupku provode i u budućim postupcima”, navodi Izvještaj, u kojem se preporučuje da bi svi sudovi u BiH trebali imati potrebne prostorije i ostale resurse koji omogućavaju postizanje ravnoteže između pružanja zaštite i podrške svjedocima koji daju iskaze na sudu i prava optuženih na pravično suđenje.
Preporuke pravosudnim i izvršnim vlastima za bolje procesuiranje ratnih zločina
Svi domaći i međunarodni akteri moraju preduzeti niz koraka ka daljnjem unapređenju efikasnosti u pravičnom procesuiranju predmeta ratnih zločina, uključujući i unapređenje efikasnosti institucija u korištenju postojećih resursa te razmotriti osiguravanje dodatnih resursa.
U Izvještaju se traži od Vijeća ministara BiH da hitno i bez odlaganja imenuje Nadzorno tijelo i razmotri na koji način se može osigurati adekvatno praćenje provođenja Revidirane strategije, kao i svakog potencijalno novog strateškog okvira.
Preporuka VSTV-u je da sva imenovanja sudija i tužilaca budu zasnovana na relevantnom iskustvu i stručnosti kandidata i da su odluke o imenovanjima dobro obrazložene. Od Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine se traži da provedu sve preporuke iz tematskog izvještaja Misije iz 2019. – Upravljanje predmetima, i izvještaja sutkinje Joanne Korner iz 2020. godine, te da javnosti daju relevantne i detaljne informacije o istragama, krivičnom gonjenju i presuđivanju predmeta ratnih zločina.
Negiranje i relativizacija genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina i dalje su sveprisutni u BiH. Određeni politički subjekti i dalje iznose suprotstavljene narative o presudama i činjeničnim događajima koje su jasno utvrdili domaći i međunarodni sudovi, kao što je, naprimjer, genocid počinjen u i oko Srebrenice u julu 1995. godine.
“Prihvatanje činjenica je kamen temeljac za mir i pomirenje, i njihovo poricanje i pokušaji revizionizma ometaju procese pomirenja”, navodi se u Izvještaju.
