Foča. Foto: Wikimedia Commons/Julian Nyca.
Sabaheta Poljarević izjavila je kako je 8. aprila počeo rat u Foči, te da se sjeća kako su po selima gorjele kuće. Ona je objasnila da nije bilo struje u selu Saše u kojem je živjela, te je jedan od komšija napravio radio i na taj način su mještani saznali o dešavanjima u Foči.
Poljarević je izjavila kako je njen suprug Selvo ubijen 20. aprila 1992. godine, a da je 22. aprila napadnuto selo, te da je ona zajedno sa djetetom i drugim ženama otišla prema vikendicama, gdje su zaustavljene od strane naoružanih muškaraca u uniformama koji su ih ispitivali.
“Pitali nas ko smo, šta smo, šta imamo u torbi? Ja rekla ‘imam dječije haljine’, oni rekli ‘povucite se kućama, ostavite torbu’”, kazala je Poljarević.
Prema njenim riječima, među muškarcima koji su došli u selo bili su Miroslav Pjano i Miodrag Nikačević, koji su se predstavili. Kako je kazala, ona je poznavala Pjanine roditelje i znala je da ima brata Borislava, jer ih je prije rata viđala kada su išli u školu.
Sud Bosne i Hercegovine je u januaru 2022. protiv Miodraga Nikačevića zvanog Zunđa i Nikač potvrdio optužnicu za zločine počinjene u ljeto 1992. u Foči, a ranije ga je Državni sud zbog zločina u ovom gradu osudio na deset godina zatvora.
Ona je navela da je te prilike nekoliko muškaraca odvedeno u Kazneno-popravni dom (KPD) u Foči.
Zbog popaljenih kuća, svjedokinja je zajedno sa još nekoliko osoba živjela u mutvaku (ljetnoj kolibi) do 5. maja, kada je došao Nikačević i tražio da vidi ko u njemu boravi. Tamo se nalazila kćerka od svjedokinje, a nakon što su pregledali mutvak Nikačević je otišao, kazala je ona.
Dodala da je tu ostala do 28. ili 29. augusta, kada su Nikačević i Miroslav Pjano došli i naredili joj da ide na razmjenu, međutim, kako je kazala, nije željela da ide sama. Tražila je da idu i daidža i daidžinca i još jedna žena koja je zajedno s njima živjela u mutvaku. Te prilike, odvedeno je nekoliko muškaraca i vidjela je jednu ubijenu osobu, ispričala je svjedokinja.
Prema njenim riječima, daidža je ostao u mutvaku i kasnije je nađen ubijen. Dio žena krenuo je s njom, kako je opisala, do mjesta gdje je ona trebala da uđe u kamion, dok su ostale žene trebale ostati.
“Uze mi Miro dijete, uzeo ga u naručje, odnese, a ona plače ‘mama, hajde’, neko reče ‘pametnije ti je dijete od tebe’”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je kazala da je u kamionu bilo nekoliko žena sa djecom, te da su odvezene u logor “Partizan” gdje je bilo mnogo ljudi. U “Partizanu” su ostali dvije noći, nakon čega su odvezeni autobusima u Kalinovik u školu, gdje su zatekli mnogo osoba.
Poljarević je rekla da su nakon toga prebačani u Barutni magazin, a potom da je razmijenjena 21. septembra 1992. godine.
Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske (RS), počinili progon kao pripadnici tih snaga.
Nastavak suđenja je zakazan za 6. juli.
