Vijest

Trideset godina od zločina u Mostini kod Čajniča: Sjećanje na 42 ubijena civila

Trideset godina od zločina u Mostini kod Čajniča: Sjećanje na 42 ubijena civila

20. Maja 2022.12:59
20. Maja 2022.12:59
Porodice 42 civila ubijena u Mostini, koji su zarobljeni u Čajniču i okolnim selima, poručile su da se budućnost jedino može graditi na istini, pravdi i poštovanju drugog i drugačijeg, te zatražile od onih koji znaju gdje su posmrtni ostaci članova njihovih porodica da im pomognu da ih pronađu.

“Bio je zatvoren u policijskoj stanici i poslije je premješten ovdje u Lovački dom u Mostini. Tog kobnog dana desilo se to stravično ubistvo ljudi, svih tih naših sugrađana ovdje u ovom domu”, priča Šišić, dodajući da je njen brat bio najljepša, najljupkija, najpoštenija osoba, sa puno ljubavi prema svojoj porodici i prema svim sugrađanima.

Na obilježavanju godišnjice zločina u Mostini, Hatidža se obratila prisutnima u ime porodica žrtava i istakla da ovaj zločin nikada ne smije biti zaboravljen, te poslala poruku budućim generacijama da se budućnost može i mora graditi na istini, pravdi, ljubavi, razumijevanju i poštivanju drugog i drugačijeg, a da zločinci moraju odgovarati.

Ubijeni su, dodala je ona, prethodno zarobljeni u Čajniču i okolnim selima, ali i u bijegu iz ratnih sukoba na putu prema Crnoj Gori.


Hatidža Šišić. Foto: BIRN BiH.

“Oni su dovođeni iz svojih kuća. Ovdje su zatvoreni. Ovdje su mučeni i ovdje su svirepo ubijeni. Neki od njih su nađeni u grobnicama koje su premještane i prekopavane da bi se prikrio ovaj strašni zločin koji se ovdje desio”, rekla je i dodala da neki od naredbodavaca još uvijek nisu izvedeni pred lice pravde i da se nalaze u bjekstvu, a da se još uvijek traga za posmrtnim ostacima ubijenih.

Šišić kaže da je bratove nekompletne posmrtne ostatke porodica ukopala u Sarajevu 2005. godine.

“Nađen je dio glave, vilica, njegov džemper. (…) Bio je dika i ponos za Čajničane, za sve ljude Čajniča”, priča Hatidža, dodajući da njihova majka i dalje ne vjeruje da nije živ.

“Svako zvono na vratima koje se oglasi a da ne znamo ko je, ona misli da je on. I kada želimo nekada da izađemo, da je ostavimo samu u kući, ona kaže: ‘Doći će Enver. Vratite se, molim vas, brzo.’ Ona čeka”, opisuje Hatidža.

Sulejman Homoraš je uspio pobjeći iz Lovačkog doma u Mostini, gdje je bio zatvoren sa članovima porodice i komšijama. Prvi put je došao na mjesto odakle je pobjegao noć prije egzekucije, kaže te dodaje da su mu odmah krenule suze.


Sulejmen Homoraš. Foto: BIRN BiH.

“Imao sam najmanje pet puta odvođenja od moje kuće, porodice i saslušanja, ucjenjivanja, ali eto i tome je došao kraj. Da vam kažem, eto kad ste, mediji, već tu, a vi zaključite kako je kad dođe ti čovjek i kaže: ‘Ne dovedeš li brata’ – a brat na goraždanskoj slobodnoj teritoriji – ‘djecu ćemo ti i ženu… oni su pod našom kontrolom’”, prepričava Sulejmen svoja iskustva u ratnom Čajniču.

Za zločine u Čajniču Sud Bosne i Hercegovine je osudio Milorada Živkovića na šest, Miluna Kornjaču na sedam, Milosava, Marijana i Slavka Jovanovića na kazne od jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače za krivično djelo “zločini protiv čovječnosti”, ali je on nedostupan.

Alem Bajramović