Gadžo i ostali: Sumnjive smrti u zatvoru evidentirane kao prirodne

Agan Nezir je rekao da je od jula 1992. bio vojni isljednik. Naveo je da su u podzemnim garažama bili zatvarani ljudi po naredbi komandanta brigade Fikreta Prevljaka, a da je njegova dužnost bila da ih “pokrije”, odnosno da ih evidentira kako im se ne bi nešto desilo.

Nezir je kazao kako ga je pozvao upravnik Husein Mujanović da dođe zbog mrtvih zatvorenika.

“Dole četvorica mrtvih, tijela napuhana. Nije bilo povreda na glavi. Kaže, pomrli. Ako je jedan umro, kako su četvorica? Ja ću zvati ljekara”, prisjetio se svjedok.

On je rekao da je ljekar konstatovao kako je smrt nastupila prirodnim putem, a da je on to naveo prvo za dvojicu, a potom za druga dva, jer su mu naknadno dostavili imena.

Nezir je kazao da su mu te smrti bile sumnjive i da je htio dalje istraživati, ali da je kroz sedam dana uhapšen te je nakon puštanja napustio Hrasnicu.

Svjedok je ispričao da se javno govorilo kako je to uradio optuženi Senad Gadžo, ali da on nema dokaze o tome.

Tužilac Miroslav Janjić predočio je tri službene zabilješke – od 1., 3. i 5. avgusta – u kojima se navodi da je ljekar izvršio pregled i utvrdio prirodnu smrt kod petorice zatvorenika. U dvije zabilješke se navodi ljekar Enes Šačić, a u trećoj Senad Berilo.

Nezir je potvrdio da je potpisao zabilješke, ali se nije mogao precizno izjasniti u vezi sa uviđajima, navodeći da je prošlo 30 godina. Na kraju je rekao da nije bio prisutan kad je doktor vršio pregled, jer bi išao dalje poslom pošto je sam radio.

Gadžinu braniteljicu Lejlu Čović interesovalo je zbog čega je svjedok potpisao zabilješke ako je sumnjao u uzrok smrti. Nezir je kazao da je potpisao na osnovu izjave ljekara, ali da je htio dalje istraživati.

Rekao je da nije obavijestio pretpostavljene o svojim sumnjama, navodeći da su svi znali. Kazao je da mu nije poznato da je Gadžo disciplinski kažnjen jer je nosio hranu srpskim zatvorenicima.

Na pitanja Vijeća, Nezir je rekao da je iz Zenice pisao načelniku Uprave za bezbjednost Jusufu Jašareviću zbog zatvaranja i otimanja stanova u Hrasnici. Kako je naveo, Uprava je poslala određeni akt, koji je Prevljak pocijepao.

Gadžo je optužen sa Zaimom Laličićem i Suljom Hebibom za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatvorenika u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Svjedok Stanko Jokanović kazao je da je vidio kada su trojica odvela njegovog komšiju Radomira Draškovića, usput ga udarajući. Rekao je da je jedan od trojice bio Senad Gadžo, takođe komšija.

Jokanović je kazao da se poslije pričalo kako je Gadžo ubio Draškovića u zatvoru.

Braniteljica Čović mu je predočila iskaz iz istrage u kojem je naveo da je od supruge Draškovića čuo za njegovo odvođenje. Jokanović je rekao da ne zna zbog čega je tako navedeno, ponavljajući da je vidio odvođenje.

Tužilac je pročitao iskaz preminulog svjedoka Ratka Bokuna, koji je govorio o premlaćivanjima i seksualnom zlostavljanju, kao i o nekoliko zatočenika koji su podlegli.

Pročitan je i iskaz preminulog Petka Jovanovića, koji je naveo da je bio zadužen za evidenciju Srba koji su bili sahranjivani u Hrasnici. Svjedok je kazao kako su tijela dvojice bila mlitava, jer su im bile polomljene kosti.

On je naveo da je čuo kako je njegov radni kolega Senad Gadžo premlaćivao zatočenike u osveti za pogibiju oca i snahe.

Suđenje se nastavlja 19. maja.